Kruh naš svagdašnji

Vele da su se neki moćni čarobnjaci hranili samo kruhom i čistom vodom. Ali, je li to bio kruh poput ovih kod nas uobičajenih proizvoda što nam ih danas nude pekarska industrija i moderni veliki trgovački lanci?

Znamo da i danas u Indiji postoje yogiji koji pojedu samo šaku integralne basmati riže dnevno i ništa više. Neki drugi duhovni divovi, koji žive meditativnim životom, hrane se samo voćem i orašastim plodovima.

Iako je danas u nekim krugovima popularna ideja života na prani (bez hrane), većini ljudi ne savjetujem da se posve odreknu hrane. Moja je preporuka da jedete umjereno. Jedite malo, ali kvalitetno. Jedna od osobito zdravih namirnica je pšenica. Kad ljudi ponovo upoznaju vrijednost pšenice, ona će se ponovo pojaviti na njihovim jelovnicima u različitim oblicima. Kada osoba shvati pravu vrijednost jednostavne hrane, kao što je pšenica, pojednostavnit će način života i ujedno smanjiti izdatke za hranu. Pšenica sadrži sva svojstva koja su potrebna za razvoj živih bića, daje ono što unapređuje i štiti naše zdravlje, daje organizmu snagu da izvrši svoje zadatke.

Postoji ozima pšenica i jara pšenica; naši poljoprivrednici uzgajaju u pravilu ozime forme pšenice, koje se siju tokom jeseni i nastavljaju rasti preko zime.

Što se tiče hranjive vrijednosti, cjelovito zrnje pšenice sadrži vitamine grupe B, vitamin E, (pro)vitamin A, vitamin K, esencijalne masne kiseline, proteine, škrob i druge vrijedne sastojke kao što su biljna vlakna, cink, željezo, bakar, mangan, magnezijum, molibden, krom, selen, kalij, kalcij, natrij, fosfor, silicij, sumpor, jod... U određenoj mjeri, količina tzv. minerala u tragovima u zrnju pšenice ovisi i o kvaliteti/sastavu tla na kojem je pšenica uzgojena.

Pšenica je, poput riže, dobra za izgradnju muskulature. Za razliku od "brze" hrane (fast food) i umjetne hrane koja slabi ljude, jednostavna jela kao što je kaša od pšenice sa svježim povrćem daju stvarnu snagu i zdravlje tijelu.

Dakako, snagu nam daje i mir meditacije, spokojna opuštenost (relaksacija, yogički san), integralno energizirajuće disanje itd. Međutim, pšenica je vrlo hranjiva i daje tijelu gradivni materijal (povećava kapha došu). Kapha tipovi (obično su to osobe krupnije građe) zato ne smiju jesti previše proizvoda od pšeničnog zrnja, ali zato mogu imati više koristi od pšeničnih klica, praha vlatiju/travki mlade pšenice (http://www.net.hr/zdravlje/page/2009/10/02/0580006.html) i soka lišća mlade pšenice (http://www.liquidsun.com.hr/, http://www.hippocratesinst.org/Wheatgrass/Benefits-of-Wheatgrass.aspx).

Godine 1987. novinarka Mirjana Gračan izdala je u Zagrebu knjigu IZDANCI -- ŽIVA HRANA, izvrsnu knjigu o uzgoju i pripremi izdanaka. Izdanci različitih sjemenki se obično jedu sirovi (ne kuhaju se niti se peku niti prže).

Jedna od prednosti sirove hrane je da je bogatija pranom (vitalnom energijom). Pored toga, u usporedbi s hranom koja je termički obrađena, pojedine vrste sirove hrane bogatije su nekim hranjivim tvarima, kao što su određeni biljni enzimi (koji mogu poduprijeti enzime ljudskih probavnih sokova) i termolabilni vitamini. Međutim, ponekad je kuhanje neophodno da se unište patogeni mikroorganizmi (mikrobi koji pod određenim uvjetima mogu izazvati bolesti) ili/i da se unište neki toksični sastojci hrane.

Također je važno znati da su određene vrste hrane u sirovom obliku teško probavljive pa je našem organizmu teško da iz njih iskoristi životnu energiju (pranu).

Općenito, itekako je poželjno da osoba u jelovnik uključi lakoprobavljivu sirovu hranu, ali vam ne savjetujemo da se hranite isključivo sirovom hranom.
Ayurveda, znanost o dugovječnom zdravom življenju, poučava nas da jela od pšeničnog zrnja balansiraju/uravnotežuju vata došu i pitta došu. O usklađivanju doša radi poboljšanja zdravlja možete pročitati na stranicama Yoga Centra:

http://www.yogacentar.hr/ozdravljenje.html

Na kućnom žrvnju ili mlinu za žitarice samljevena pšenica (zajedno s košuljicom i neprosijana) s malo vrhnja ili masla(ca) regulira probavu bez škodljivih popratnih pojava. U slučaju neredovite defekacije, ovaj blagi laksativ je puno bolji od primjene agresivnih purgativa (sredstava za čišćenje) koji dovode do gubitka soli (elektrolita) i dehidracije.

Pšenica stučena u avanu ili samljevena na žrvanj, može se pomiješati s mljevenim orasima i s malo meda i cimeta i drugih začina te poslužiti kao slatkiš koji doprinosi zdravlju.

Pšenicu možete oprati i ostaviti preko noći da zrnje u vodi malko nabubri i idući dan je možete pripremiti kao glavni obrok tako da je skuhate i u nju dodate povrće, ulje, sol i začine. Osobno, umjesto uobičajenog načina kuhanja bio sam ostavljao pšenicu u toploj vodi na rubu štednjaka na drva, sve dok se neka zrna ne bi raspukla. To mi je bio signal da je pšenica spremna/zgotovljena za jelo. Dodao bih u nju zeleno (nedozrelo) zrnje kopra, nasjeckano svježe lišće korijandera i drugo povrće, Posolio bih to i dodao maslo (ghi) ili nerafinirano ulje iz prvog prešanja na hladno. Pri kraju "kuhanja" pšenice katkad bih u vruću vodu stavio povrće (poput kelja, prokulice..) kojega je dobro omekšati da bi postalo probavljivije. Nikad nisam odlijevao eventualni višak vode u kojoj je pšenica takoreći skuhana. Stoga je pšenična kaša ponekad više ličila na gustu juhu, koju bih katkad jeo s integralnim beskvasnim kruhom tj. pogačom.

Pšenični kruh bez dodatka sredstava za rahljenje (kvasac, prašci za pecivo i sl.) je sattvična hrana, koja je u umjerenim količinama osobito primjerena meditantima. Za takav beskvasni kruh (pogaču) potrebni su vam brašno, voda i malo soli. U tijesto za kruh/pogaču mogu se dodati samljevene sjemenke kopra (komorač), kim, kumin i razni drugi začini.

Indijske pogačice, poznate pod imenom ĆAPATI, tradicionalno se rade bez kvasca a često i bez soli. Evo kako možete pripremiti ćapati:

http://www.bhagavad-gita.com.hr/index.php/vegetarijanstvo/vegetarijanski_recepti_capati_pogacice/

Možete napraviti ćapati od mješavine fino mljevenog integralnog pšeničnog brašna i crnog brašna.

Crno i bijelo brašno su rafinirana brašna s tim da je bijelo brašno više rafinirano od crnog, a polubijelo je negdje između bijelog i crnog. Umjesto rafiniranog brašna, ja sam često koristio brašno gomolja slatke manioke (cassava flour, tapioca & tipioca), kudzu (kuzu, Pueraria lobata), aru prah (škrob biljke arrowroot=streličastog korijena=Maranta arundinacea), sago i sl.

Puri su pogačice pripremljene u ghiju (maslu). Mati je naziv za indijske krekere. Somosa (somoza, samosa) je punjeno pecivo, kruh s nadjevom od npr. cvjetače/karfiola. Kaćori (npr. http://www.curryvideo.com/kachori/) su punjene pogačice. Tek toliko da znate, za slučaj da poželite tražiti recepte putem interneta.

Liječenje pšenicom

PŠENICA putem njenog rashlađujućeg učinka na tjelesni sustav pomaže pri upalama i samopročišćavanju jetre. U knjizi LEČENJE ŽITARICAMA (S.K.Vanjkević. Beograd 2002.) navodi se da su stari narodni liječnici savjetovali da se na mjesto ugriza psa prisloni sažvakano pšenično brašno. Prema narodnoj medicini, kuhana tekuća pšenična kaša korisna je kao sredstvo protiv kašlja, a pšenično brašno kuhano u vodi s mentom (nanom, paprenom metvicom) liječi probleme s disanjem. Osip na licu narodni liječnici mazali su smjesom pšeničnog brašna, octa i meda. Vruć oblog od pšeničnog brašna i vina savjetovali su stavljati na mliječne žlijezde radi umirenja kašlja, otklanjanja stvrdnutog mlijeka u grudima te da bi učinili da dojilja stvara dovoljno mlijeka. Ukoliko dojilja ima ranice na dojkama (mastitis) korisno je na dojke stavljati pšenicu poparenu na mlijeku, tri puta na dan po 30 do 60 minuta. Protiv mastitisa se također primjenjivao vruć oblog (temperatura mora biti 36° C ) od gusto kuhanih u mlijeku pšeničnih posija i iste količine cvjetova šumskog sljeza. Za čaj od pšeničnih posija narodni su liječnici tvrdili da pomaže kod oštećenja sluznice mokraćnog mjehura. Vruće obloge od pšeničnih mekinja koristili su da smire bol u uhu. Zagrijane mekinje stavljali su na trbuh da bi zaustavili stvaranje vjetrova u crijevima i suvišne sluzi, koja ometa slobodno strujanje prane. Protiv ekcema preporučili su mazanje tijela s mekinjama pomiješanim s octom. Tradicija tvrdi da su oblozi od samljevenog kuhanog zrna korisni protiv lišajeva, mladeža (lat. nevus, nevi) i za brži nestanak modrica.

U slučaju bolnih menstruacija, parene pšenične mekinje se u platnenoj torbici (kesici od lanenog ili pamučnog platna) stavljaju na trbuh žene. Ženama koje su patile od obilnih menstruacija, rečeno je neka jedu kuhanu pšenicu i piju čaj od pšenice da bi uklonile taj problem. Svjež sok od nedozrele pšenice koristio se za liječenje muške i ženske neplodnosti tako što se pio po pola čaše dva do ti puta na dan, 20 minuta prije jela. Razni recepti s pšeničnim mekinjama koristili su se protiv iznemoglosti, protiv kroničnog umora, protiv staračke nemoći i za jačanje apetita. Integralni pšenični kruh se davao iznemoglim bolesnicima poslije operacija i za vrijeme jakih i dugih groznica, osobito ako je osoba patila od mučnine i povraćanja.

Lagane tople kupke ( 36° C ), dva do tri puta na dan u trajanju od 20 minuta, prakticirale su se za uklanjanje jakog svraba spolnih organa. Pšenične lepinje pomiješane s još nekim sastojcima naši su preci prije spavanja stavljali na čelo osobama koje su patile od nesanice. U slučajevima zapaljenja grla, za liječenje angine i upale mandula/krajnika octom u nekoj posudi dobro namočite pšenične mekinje/posije. Zatim to na toploj peći dobro promiješajte i ugrijte onoliko jako koliko oboljela osoba može podnijeti da joj se stavi na grlo (pazite da smjesa ne bude prevruća, da ne izazovete opekline). Time se zavije vrat i taj se oblog ostavi preko noći. Dobro je prije toga vrat dobro izmasirati toplim maslom (=ghijem). U našim selima su u tu svrhu upotrebljavali loj.

Narodni recept za kruh za slab želudac je sljedeći: Iz pšeničnog brašna, samljevenog zajedno s košuljicom (na flok) i neprosijanoga, zamijesi se kruh s vrućom vodom, bez kvasca i soli. To tijesto se ostavi da preko noći odstoji na toplom mjestu. Ujutro napravite kruščiće i pečete ih u pećnici sat i pol. Kad ih izvadite iz pećnice, stavite ih u vruću vodu na tri minute da se napiju. Zatim ih stavite u pećnicu da se prosuše.

Druge žitarice također imaju zanimljivu ljekovitu vrijednost. Primjerice, protiv mokrenja u snu izvrsni su kolačići ispečeni od tijesta koje se umijesi od tri dijela cjelovitog/integralnog raženog brašna i jednog dijela zdrobljenog koprivinog sjemena s odgovarajućim dijelom vode. Djeca koja mokre u snu neka navečer piju "čaj" od ječma ili prosa. Jednu žlicu prosa treba dvije do tri minute kuhati u tri decilitra vode. Zapravo, po terminologiji kojom se služi suvremena farmacija, čaj (oparak, infuz) se dobiva tako da se biljka samo prelije ključalom vodom; a ako se biljka neko vrijeme kuha, tada se "čaj" naziva dekokt (uvarak).

"Aktiviranje" začina

U e-mailu o pripremi kićarija opisali smo postupak laganog prženja začina koji osigurava da vam mozak bude dobro "podmazan" čime se sprječavaju/preveniraju neurološki poremećaji, koji nastaju zbog suhoće mozga. Primjeri takvih poremećaja su staračka/senilna demencija, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest i slično. Postupak laganog prženja začina u ulju ili ghiju omogućava masnoćama da se pravilno probave, da se bolje metaboliziraju i, što je osobito bitno, da se preko krvno-moždane barijere probiju u mozak te nahrane tkivo mozga. Nemojte koristiti prevelike količine začina.

Slijedi opis jednostavne kombinacije začina (kumina, gorušice, lovora, ćilija i asafetide) za prženje na maslu:
Osušite posudu u kojoj ste naumili pržiti začine pa zagrijte ghi/maslo na jakoj vatri s tim da plamen ne smije biti prejak, da se ghi ne bi počeo dimiti. Na vrući ghi ubacite istodobno kumin i gorušicu pa poklopite posudu. Kad gorušica počne pucketati, smanjite plamen na srednju jakost. Tokom prženja začine povremeno promiješajte da ne bi zagorjeli. Kad gorušica prestane pucketati, smanjite plamen na minimum, dodajte lovor, promiješajte i pržite dok ne poprimi svijetlosmeđu boju. Zatim dodajte ćili i asafetidu (hing) pa, miješajući, pržite još nekoliko sekundi jer ćili mora posmeđiti. U tako pripremljenu mješavinu začina dodajte ostale sastojke prema receptu: povrće, vodu, grahorice/mahunarke...

Imajte na umu da se komorač (fenel) i anis dodaju uz kumin i gorušicu. Ako pržite fenegrik (piskavicu, methi), dodajte ga malo prije lovorovog lista i pržite ga dok lagano ne potamni; ukoliko bi piskavicu pustili da zagori -- postala bi vrlo gorka. Imajte na umu da se svi začini u prahu (osim asafetide) ne prže nego se dodaju jelu tijekom kuhanja ili poslije kuhanja. Plod korijandera nikada nemojte pržiti, nego ga koristite samljevenog u prah. Osobito vam preporučujemo svježe lišće mladog korijandera (engl. cilantro).

I u našoj narodnoj kuhinji također aktiviramo začine laganim prženjem. Sjetite se kako se radi zaprška za neke vrste juha. Ako radite prežganu juhu (ajnpren juha), napravite je od integralnog pšeničnog brašna s tim da pripazite da brašno ne pržite dugo niti na previsokoj temperaturi tj. nemojte prekomjerno zagrijati tavu. Također, sjetite se kako su naši preci lagano prepržili crveni luk da bi ga dodali u žgance. Doduše, ako niste baš fizički jako aktivni, možda je za vas bolje da za doručak pojedete sezonsko lokalno voće (ili sušeno voće kojeg ste prethodno namakali u vodi) nego žgance.

Suho prženje začina radimo tako da zagrijemo tavu na plamenu srednje jakosti i u suhu tavu stavimo začine pa ih kuhačom neprestano miješamo dok ne dobiju pomalo/donekle smeđu boju i počnu se lagano dimiti. Tako pržene začine u mikseru sameljemo u sitan prah ili ih zdrobimo u mužaru/avanu ili na ravnoj podlozi prelazeći preko njih valjkom.

U indijskim trgovinama živežnim namirnicama mogu se kupiti razne gotove kombinacije začina. Nekoliko vrlo poznatih mješavina začina su Trikatu ćurna (ćurna = prašak), Trikatu plus, Garam masala (=vruća mješavina začina, s tim da je dobro znati da ima više vrsta garam masale). Dahl masala ili dal masala se obično stavlja u grahorice (mahunarke) kako bi prevenirala vjetrove koji nastaju zbog otežane/loše probave graha. Neke grahorice, kao što je primjerice soja, imaju toliko puno proteina/bjelančevina da opterećuju metaboličke procese našeg organizma (a osobito rad jetre i bubrega) i uzrokuju bolesti. Žitarice imaju manji postotak proteina i to je zapravo njihova prednost jer našem tijelu ne treba veliki unos proteina. Praktičari yoge obično kombiniraju u istom obroku neke žitarice (npr. rižu i pšenicu) s nekom lakoprobavljivom mahunarkom (kao što je urid dal). Već ste dobili recept za razne varijacije kićarija, tipične hrane yogija.

Grahorice/mahunarke koje preferiraju praktikanti yoge su ​kulthi (horse gram), mung dal, urid/urad dal, crvena leća, azuki grah, slanutak i neke sorte mladog/nedozrelog lima graha (slično kao što je mladi grašak puno ukusniji-probavljiviji-hranjiviji od starog-tvrdog-osušenog graška).​

Sattvične žitarice i pseudožitarice su primjerice ragi (afričko crveno proso, finger millet, Eleusine coracana), quinoa (kinoa, kvinoja), proso, raž, neke sorte riže (osobito basmati i crvena riža), amarant, ječam i neke sorte pšenice (kao što su kamut i ozimi pir jednozrnac, ili ozimi šilj). Možete ih samljeti u kućnom žrvnju i njihovu mješavinu stavljati u vruće čorbe (na kraju kuhanja juhe od hranjivog povrća umiješajte u nju nešto integralnog brašna). Možete od njihovoga brašna praviti žgance. Žgance jedite dok su još topli, prelijte ih s nešto masla (ghi) i začinite začinima koji poboljšavaju probavu i asimilaciju/upijanje hrane.​ Žganci se smiju kombinirati s kravljim mlijekom, ali ono ne smije biti homogenizirano (jer takvo nije više sattvično, nego postaje tamastično). Kruh s kvascem i mlijeko se ne smiju jesti u istom obroku.

Otkrivamo vam toplu vodu kao lijek i zdravi stimulans

Za poboljšanje zdravlja je izvrsno ako rano ujutro, odmah nakon ustajanja, na prazan želudac popijete oko pola litre tople vode (koju ste prije toga prokuhali). Nakon što ste se ustali iz postelje barem sat vremena prije izlaska Sunca i popili pet, šest decilitara vode (ali ne cijelu količinu odjednom nego u par navrata) -- najmanje 45 minuta nemojte ništa jesti. Dakako, pijenje par čaša vode natašte, ubrzo nakon buđenja, podrazumijeva da ste na spavanje otišli neopterećenog želuca, jer je probava preko noći minimalna. Također, odlazak na spavanje s punim želucom onemogućio bi vam da se dobro naspavate. Čekanje da hrana nakon teške i obilne večere napusti želudac rezultiralo bi kasnim odlaskom na spavanje, što je također pogubno po zdravlje. Kasno buđenje i ustajanje iz postelje tek nakon izlaska Sunca također ugrožava vaše zdravlje i onemogućava ozdravljenje od već prisutnih boleština. Zato se čuvajte kasne večere i, ako već imate lošu naviku da večerate, klonite se teškoprobavljive hrane za večeru. To je bitno za dubok i čvrst san i olakšava budnost/svjesnost u snovima.

Pijenjem nekoliko čaša tople prokuhane vode (četiri puta po 160 mililitara) ujutro na prazan želudac, možete se osloboditi kojekakvih glavobolja, bolova u tijelu, artritisa, epilepsije, suvišnih masnoća u krvi, bronhitisa, astme, TB bolesti, meningitisa, raznih bolesti bubrega i mokraćnih organa, gastritisa, dijareje, hemoroida, dijabetesa, zatvora, raznih bolesti očiju, raznih bolesti maternice, menstrualnih poremećaja, brzih otkucaja srca i raznih drugih bolesti srčanog sustava, raka (tu valja slijediti i druge protokole, kao što je npr. http://www.cancertutor.com/Cancer02/BobBeck.html), bolesti uha, grla i nosa...

Međutim, također je bitno da uz obrok (niti poslije obroka) ne pijete hladnu vodu. Umjesto toga, uz obrok u malim gutljajima pijte mlaku ili toplu vodu a nakon zasitnog obroka otprilike dva sata ništa nemojte piti (niti jesti). Zatim popijte čašu vode pa svakih otprilike sat vremena popijte po čašu vode, sve do 45-60 minuta prije idućeg obroka. Nemojte piti neposredno prije obroka, osim ako želite smršaviti. Dakako, slobodno započnite obrok toplom juhom ako vam to paše. Nemojte grickati nimalo hrane između obroka.

Hladna voda je korisna protiv seksualne nadraženosti ako je popijete ili se njome okupate/istuširate. Popijte čašu hladne vode ili hladne limunove vode (nezaslađena limunada tj. limunov sok razrijeđen vodom) prije spavanja da biste spriječili erotske snove. Tokom dana, protiv seksualne iritacije na genitalije možete aplicirati ledene obloge. "Čistoća je pola zdravlja", a celibat pročišćava tijelo i um.

● U vanjskom sloju zrnja pšenice je glavnina mikronutrijenata (vitamina i minerala) koje pšenica sadrži, a unutarnji bijeli dio zrna sadrži uglavnom ugljikohidrate (škrob). Integralno brašno pšenice su cijela zrna pšenice samljevena u prah i nerafinirana. Rafiniranjem brašna (postupcima kao što je prosijavanje kroz fina sita) ono biva osiromašeno mikronutrijentima i bogatije "praznim" škrobom. Pojednostavljeno/ugrubo rečeno, vanjski sloj zrna gotovo uopće ne prolazi kroz sito, a unutarnji dio zrna uglavnom propada kroz sito. Međutim, za pravilnu probavu (metabolizam) škroba su neophodni mikronutrijenti vanjskog sloja zrnja koji u visokorafiniranim (pretjerano prerađenim) pšeničnim proizvodima nedostaju jer su namjerno odvojeni od škrobnog dijela zrna prosijavanjem cjelovitog brašna kroz finija sita. Dakle, iz integralnog pšeničnog brašna se odstrane posije/mekinje i dobijamo sve rafiniranija brašna: prvo tzv. crno brašno, zatim još rafiniranije bijelo brašno i na koncu griz koji je toliko rafiniran da sadrži tri četvrtine škroba a preostali dio sastava su uglavnom proteini/bjelančevine. Semolina (ili farina ili cream of wheat) je engleska riječ za griz dobijen iz tzv. durum pšenice.

Tzv. meke sorte pšenice sadrže relativno veći postotak ugljikohidrata (škroba) i manji postotak bjelančevina (glutena) i često se njihovo brašno koristi za pečenje krekera, kolača, peciva i slično. Tzv. tvrde sorte pšenice (hard wheat) imaju, u usporedbi s mekim sortama, više proteina (glutena) i njihovo brašno se obično koristi za pečenje kruha. Od "staklaste" pšenice, čija zrna sadrže više bjelančevina (proteina), dobiva se tzv. oštro brašno; a od brašnjave pšenice (s većim udjelom škroba a s manje bjelančevina u zrnima) tzv. meko brašno.

● Najbolje je da si brašno sameljete sami, što je moguće i u nekim mlincima za crnu kavu (recimo, onima od tvrtke "Moulinex"). Neki drugi mlinci za kavu će vam se pokvariti ako u njima meljete druge stvari. Primjerice, šećer kojeg meljete u nekima od takvih specijalnih mlinaca za kavu će se rastaliti i s vremenim procuriti u kućište i ući u elektromotor koji će uslijed slijepljenosti naposljetku pregorjeti.

● Najbolje je svježe integralno brašno jer ima punu energetsku vrijednost. Pod energetskom vrijednošću ne mislim na kalorije nego na obilje životne energije. Nemojte mljeti velike količine brašna odjednom nego samo onoliko koliko kanite potrošiti u dogledno vrijeme. Naime, kako dani prolaze, masne kiseline integralnog brašna u dodiru sa zrakom (kisikom) oksidiraju tj. užegnu.

● Elektični mlinac siječe zrnja pšenice dok ih žrvanj vodeničnog mlina rulji. Zato bi bilo idealno mljeti brašno na mlinski kamen odnosno žrvanj. Postaje u slobodnoj prodaji verzije žrvnja za kućnu upotrebu. Iako se kruh tradicionalno mijesi rukama, postoje i aparati/uređaji koji mijese tijesto za kruh (od sastojaka koji u njih ubacite) i zatim ga na optimalnoj temperaturi peku koliko je neophodno.

● Vi znate da se pšenično brašno može jesti i sirovo (termički neobrađeno).

Libellula je sorta pšenice (koju su godinama kultivirali moji roditelji) čije sam ja brašno često jeo namočeno preko noći u mlakoj vodi, a čiji okus me je podsjećao na orahe. Sjeme (zrnje) pšenice kojeg su sijali moji roditelji nije bilo zaraženo tako da nije bilo potrebe ni za kakvim sredstvima protiv gljivica (fungicidima za uništenje snijeti, rđe, plijesni...) niti smo primjenjivali ikakve druge pesticide.

Navečer sam bio samljeo pšenicu i promiješao brašno s nešto mlake vode, a ujutro bih napravio obrok nalik onom koji je pod imenom doručak Kollath opisan u knjizi UČIM YOGU, čiji je autor Andre Van Lysebeth. Ukratko, kombinirao sam sirovo pšenično brašno s namočenim suhim voćem. Inače, "doručak Kollath" kombinira žito (u formi namočenog svježeg brašna od cijelog zrnja pšenice), orašasto voće, namočeno sušeno voće i svježe voće -- što i nije najbolja kombinacija. Ukoliko jedete vrlo umjereno, hrana će se lakše probaviti čak i ako niste pojeli optimalnu kombinaciju namirnica. Međutim, ipak je dobro poznavati pravilno kombiniranje namirnica, o čemu pišem u knjizi BITI YOGI.

Integralno brašno za svoju proizvodnju ne zahtijeva kompliciranu tehnologiju ni puno radne snage tj. jednostavnije je proizvesti cjelovito brašno nego visokorafinirana brašna s kojekakvim aditivima koji se pridružuju već prisutnim opasnim kemikalijama kojima je pšenica tretirana već od trenutka prije sjetve pa nadalje. Integralno brašno je prirodnije, jeftinije i zdravije od rafiniranog. Rafinirano brašno (brašno osiromašeno hranjivim tvarima bitnim za zdravlje) "obogaćuje" se mnoštvom nezdravih dodataka da bi pekarski proizvodi izgledali primamljivije naivnim potrošačima. Dakle, prvo oduzmete nešto vrijedno cjelovitom zrnju pšenice, a zatim dodajete nešto drugo. Nutrijente koje industrija svojom tehnologijom izdvoji iz cjelovitih darova prirode, kasnije može prodavati kao dodatke prehrani neophodne tzv. civiliziranom čovjeku, osobi koja više nema vlastitu obiteljsku farmu (niti nalazi vremena za suživot s prirodom) nego se prepustila čudovišnim korporacijama da je hrane bolesnom i nakaznom hranom (GMO itd.), postajući sve više poput hrane koju jede. Kad bi potrošači prestali kupovati junk food ili "smeće od hrane", prestala bi i proizvodnja takve hrane. Većina jako prerađene (komplicirane, pretjerano složene) hrane ugrožava zdravlje. Ako potrošači postanu mudri i odreknu se osiromašene, prerađene i zagađene hrane -- poboljšat će se kvaliteta hrane koja se nudi na tržištu, a i zdravlje potrošača

Acidobazna ravnoteža

Jedan od načina na koji rafinirani ugljikohidrati remete homeostazu (dinamičku ravnotežu) i narušavaju zdravlje je otklon od idealnog pH što podrazumijeva da krv postaje manje alkalna (relativno kiselija, nečista), a organizam gubi urođenu otpornost prema bolestima. Naš organizam je u cjelini blago lužnat i sve što ga uvodi u ekstremno lužnato ili ekstremno kiselo stanje ga ugrožava. Naš organizam jako zakiseljuje ocat (u ayurvedi ocat je svrstan u otrove i krivac je za upale u tijelu) i sve što je zakiseljeno octom, sve vrste mesa, šećer (pogotovo bijeli rafinirani) i kojekakvi nezdravi slatkiši, mnoštvo rafiniranih proizvoda, kava, gazirana pića, voćni sokovi sa limunskom kiselinom (E-330), konzervansi, razni aditivi, mnogi lijekovi (analgetici, antipiretici...), stres/brige i štošta drugog. Detalje pronađite na:

http://www.freedomtek.org/zdrava_prehrana/luznata_kisela_hrana.php

Neki dijelovi našeg organizma moraju biti kiseli (npr. nedostatak želučane kiseline bi narušio vaše zdravlje), dok su primjerice pljuvačka/slina, krv, likvor (cerebrospinalna tekućina) i sperma lužnati/alkalni. Dugotrajne bolesti remete pH a poremećeni pH je povoljan teren za razvoj bolesti. Dakle, suvišne su rasprave je li prije bila kokoš ili jaje. Bitna je spoznaja da je optimalni pH bitan za zdravlje.

Metabolička acidoza/zakiseljenje tijela česti je zdravstveni problem većine naših suvremenika. Svjež sok od limuna, bez dodatka bilo kojeg zaslađivača, razrijeđen sa vodom u omjeru otprilike 1 : 10, odlično je sredstvo za odkiseljavanje organizma. Da bi povratili zdravo tjelesno stanje, koje podrazumijeva određenu lužnatost određenih tjelesnih tekućina, mnogi zdravstveno osviješteni pojedinci piju navedenu nezaslađenu limunadu (jedna čaša limunovog soka na deset čaša vode) tijekom dva tjedna i po dvije litre dnevno.

Visokorafinirano pšenično brašno u kojeg su dodane kojekakve kemikalije i koje je dobiveno iz pšenice tretirane svakakvim kemikalijama -- doprinosi pojavi alergijskih reakcija. Ljudi koji su alergični na pšenicu u pravilu neće imati alergične reakcije ukoliko kao hranu koriste izvornije (tradicionalne) sorte pšenice kao što su kamut (http://www.ss-mareljkovica-sb.skole.hr/nastava/aktivnosti?ms_nav=aag) i pir (krupnik, spelt, dinkel, prapšenica). Ako vam je metabolizam (izmjena tvari i energija u organizmu) slab, ako u tijelu imate puno toksina (otrova) zbog loše probave i zbog loše kvalitete hrane, vode i zraka -- nije čudno ako patite od alergija i različitih drugih bolesnih stanja tijela i uma.

Ako uzimate opasne farmake (većina sintetskih "lijekova"), teško možete ostati zdravi:

http://tinyurl.com/DrugsRDangerous

Ako želite neki određeni primjer kako farmaceutska industrija prodaje maglu, evo vam bajke o serotoninu iz mitološke zbirke jedne grupe psihofarmaka koji se nazivaju antidepresivima:

http://raypeat.com/articles/articles/seratonin.shtml

Kako savladati alergiju na gluten?

U današnje vrijeme najpoznatije žitarice su pšenica, raž, ječam, zob, kukuruz, riža, proso, heljda, sirak, krupnik (pir) i pšenoraž (tritikale). U našoj zemlji, u prehrani se vjerojatno najviše koristi pšenica. Kod pojedinih pojedinaca pojavljuju se alergijske reakcije na pšenicu. Alergija na pšenicu je, ponajprije, posljedica pretjerane kvantitete i loše kvalitete pšenice koju osoba jede. Manje je vjerojatno da će alergijsku reakciju izazvati organski uzgojena i cjelovita pšenica.

Gluten je bjelančevina u pšeničnom brašnu koja čuva zrak u tijestu i omogućuje dizanje tijesta. U manjim količinama glutena ima i u raži i u ječmu. Većina ljudi preosjetljivih na pšenicu dobro podnose raž i ječam, a ni organski uzgojena cjelovita pšenica im ne smeta. Ako primijetite da vam pšenica ili druge žitarice izazivaju nadimanje, bolove u trbuhu, probavne smetnje ili prekomjerno lučenje sluzi, najbolje ih je izbjegavati, naročito za vrijeme trudnoće. U tim se slučajevima mogu zamijeniti rižom, prosom, quinoom, pirom i sl. Pir je stari rođak pšenice koji danas opet postaje popularan. Ljudi preosjetljivi na pšenicu i gluten obično ga dobro podnose. Pir sadrži više bjelančevina i vlakana od većine vrsta pšenice, a dostupan je u našim prodavaonicama zdrave hrane u obliku kruha, mlijeka, brašna i cjelovitih zrna. Pšenica se u idućim receptima može zamijeniti ekvivalentnom količinom pira.

Integralni pšenični kruh s kvascem: Kruh od kvascem dizanog tijesta od cjelovitog pšeničnog brašna

Za dvije štruce kruha od po 900 grama potreban vam je jedan i pol kilogram cjelovitog pšeničnog brašna, 900 mililitara mlake vode, tri žlice sirupa od ječmenog slada, dvije žlice suhog kvasca, 50 mililitara termostabilnog ulja (npr. ulje od neozračenih sjemenki konoplje ili ghi) i dvije čajne žlice morske soli.

Razmrvite kvasac u posudi s vodom i ostavite na toplom desetak minuta. Dodajte ulje, ječmeni sirup i pola količine brašna. Dobro promiješajte sve sastojke i ostavite tijesto da se diže 30 minuta. Dodajte sol i umijesite ostatak brašna dodavajući brašno malo pomalo, da tijesto ne bi ostalo previše ljepljivo. Na ovaj način ste umijesili glatko tijesto kojeg ostavite da se diže 45 do 60 minuta, dok se volumen/obujam tijesta ne udvostruči.

Kada se tijesto diglo, istucite ga da biste izbacili velike mjehuriće zraka, pa oblikujte dvije štruce i stavite ih razmaknute u namašćeni/nauljeni protvan. Pustite neka se tijesto u protvanu donekle digne, ali ne dozvolite da se digne previše jer bi vam se kruh raspukao. U međuvremenu zagrijte pećnicu na oko 220°C. Na toj temperaturi pecite kruh na gornjoj polici pećnice 15 minuta, a zatim smanjite temperaturu na 190°C i pecite još sat vremena. Vrući kruh je teže probavljiv pa se savjetuje pustiti kruh da se ohladi prije posluživanja. Swamiji je pekao kruh u pećnici štednjaka na drva (ta peć nije imala termometar) pa vam ne može precizirati detalje. Također, iz yoga ašrama u Danskoj poznato mu je da se kruh može ostaviti peći na puno nižoj temperaturi cijeli dan. Pečenje na nižoj temperaturi čini kruh biološki vrjednijom hranom.

Da biste ispekli kruh sa sjemenkama, u navedenu količinu brašna (onih 1500 g) dodajte dvije žlice sjemenki sezama, maka, suncokreta i koštica bundeve/buče.

Da biste ispekli kruh od zobi, smanjite količinu cjelovitog pšeničnog brašna na 1,3 kg i dodajte 200 grama zobenih pahuljica, ili 75 g kukuruznog brašna i 100 g zobenih pahuljica.

Da biste ispekli raženi kruh, smanjite količinu pšeničnog brašna na 750 grama i dodajte istu količinu raženog brašna i jednu žlicu zdrobljenih sjemenki kumina.

Osobno, Swamiji u kuhinji nikad ne važe sastojke za kruh nego sve odmjeri "od oka". Kruh, kao i druga jela, pripremajte s ljubavlju. Žitarice i proizvodi od žitarica spadaju u škrobnu hranu jer u njima dominira škrob. Dobro prožvačite svaki zalogaj jer su enzimi sline bitni za optimalnu probavu škroba. Osim toga, temeljito žvakanje neprerađene zdrave hrane jača zube i poboljšava upijanje raznovrsnih hranjivih tvari i prane. ( Pročitajte tekst u drugom prilogu/privitku ovog e-maila.)

Dok jedete, mislite o blagodatima koje imate u životu.

Kvasac

Kvasci su jednostanični organizmi kojih ima u zraku, vodi, svuda... Kao što otisci naših prstiju nisu isti, kao što su dijatomeje (alge kremenjašice) specifične za svaki dio riječnoga toka, tako ni kvasac na jugu neke zemlje nije isti kao onaj na sjeveru iste zemlje. Kvasac za kruh se jednostavno kultivira/uzgaja. Uzme se malo brašna i toplog mlijeka s vodom i stavi se malo šećera da se napravi jedno prikladno hranilište na kojem se kvasci brzo umnažaju. Kvasac polako fermentira a nuspojava je plin kojeg oslobađa u svoju okolinu. Taj plin, kad se kvasac kasnije pomiješa s vodom i brašnom, čini da se tijesto lako podigne i nabuja/nabubri. Uglavnom, svi kvasci su sličnog sastava, nema velike razlike među njima. Iako kvasac u normalnim okolnostima nije opasan za organizam, ako se konzumira u većoj količini lakše može nepovoljno utjecati na crijevnu floru i izazvati zdravstvene probleme kao što su infekcije ženskih reproduktivnih organa. Jedan od tipova kvasca je kandida (najčešće je to Candida albicans) koja se pod određenim uvjetima može proširiti našim tjelesnim tekućinama pa izazvati čak i sistemnu mikozu (Candidosis visceralis). Obično je infekcija kandidom lokalna, uglavnom na sluznicama (vulvovaginitis, stomatitis, soor..), koži i noktima. To se, primjerice, događa kad je organizam iscrpljen bolestima, antibioticima (koji nam smanjuju otpornost prema bolestima), kortikosteroidima (protuupalni lijekovi koji slabe imunitet), dijabetesom te starošću koja nastupa uslijed loše karme i neprimjerene prehrane.

Neprikladna prehrana uključuje meso (hrana životinjskog porijekla opasna je i zbog patogenih mikroorganizama, antibiotika i hormona koje u sebi sadrži), jaja od kokoši koje ne vide ni Sunca ni Mjeseca, industrijski mliječni proizvodi i mlijeko neprirodno hranjenih krava, šećeri, umjetni zaslađivaći (koji su još gori otrov od šećera), proizvodi od bijelog brašna (naročito proizvodi s kvascem)... Takva i slična hrana može lako narušiti crijevni ekvilibrij i pospješiti razvoj kvasca u organizmu. Širenje kvasca po organizmu odnosno slabljenje našeg imunog sustava, znači da smo organizam doveli u stanje lakog podlijeganja raznim bolestima. Zašto/kako gore spomenuta i slična hrana potiče razboljevanje i pospješuje napredak bolesti? Jedan od razloga je narušavanje optimalnog odnosa između lužnatih (alkalnih) i kiselih faktora u našem tijelu. Znamo da bakterije, stanice virusa, stanice karcinoma i ostale zloćudne/maligne stanice napreduju i razmnožavaju se mnogo brže i lakše u relativno kiselkastoj okolini krvi (pH manji od 7,4 ) a gube uvjete uspješnog/lakog preživljavanja u alkalnijem/lužnatijem mediju tj. kada je pH veći od 7,5. Vegetarijanci imaju alkalniju krv od ljudi koji jedu meso, jaja, ribu, školjkaše i sl. Zakiseljenje krvi je oslabljivanje našeg imunog sustava, nečista krv znak je slabe otpornosti na bolesti. Pad pH ispod normalnog alkalnog pH krvi (pH niži od 7,4) oslabljuje i saam kvalitet stanica krvi i stanica limfnog sustava i, što je najgore, PODRŽAVA razvoj mnoštva loših (potencijalno zloćudnih) sićušnih organizama, kao što su kvasac i različite malecne "zločeste životinjice" koje svaki dan unosimo u naš organizam.

Upotreba antibiotika je dodatni faktor koji može pogodovati razvoju kvasaca, jer antibiotici ubijaju i korisne crijevne bakterije koje u normalnim uvjetima drže kvasce pod kontrolom. Kada korisni mikrobi u našim crijevima budu uništeni antibiotskom terapijom (koja je obično nepotrebna za ozdravljenje), kvasci će se početi nekontrolirano razmnažati uslijed manjka naših prijateljskih mikroba koji su ih prije suzbijali.

S obzirom da posljednjih desetljeća mesna industrija naširoko koristi antibiotike u tovu stoke (držeći kravu na jednom mjestu, uštrcavajući joj antibiotike i hormone), dobija se stoka mekšeg i nadutijeg/napuhnutijeg i težeg mesa pa to gramzljivim/pohlepnim biznismenima izgleda profitabilnije. Međutim, zapostavlja se činjenica da jedenjem takvog mesa mi u našem tijelu narušavamo onaj dinamički balans (homeostazu), koji je itekako važan, i čije narušavanje znači u početku suptilnu bolest a -- ako se ne opametimo i ne potrudimo obnoviti našu dinamičku ravnotežu -- kasnije nas disbalans vodi do sve konkretnijih/zgusnutijih i težih bolesti. Riječ je o procesu materijalizacije tananog poremećaja u sve grublje/čvršće i određenije forme tj. radi se o prizemljenju bolesti sa suptilnog na fizički nivo/razinu egzistencije.

Veća količina (npr. veći prinos žitarica odnosno obilnija žetva) nije poželjna ako je nauštrb kvalitete/kakvoće. Više mlijeka od krave muzare ne znači i više boljeg mlijeka. Krupniji plodovi (npr. voća) nisu nužno hranjiviji i zdraviji plodovi; obično je istina baš suprotno.

Da sad ne bi ispalo da su svi kvasci potencijalna opasnost po ljudski rod, spomenimo da ima i kvasaca s ljekovitim svojstvima. Primjerice, kultura Kombuhe se već stoljećima uzgajala u Rusiji i danas se kao ljekoviti čaj pije po cijelom svijetu.

Je li kvasac za dizanje tijesta bolje zamijeniti drugim sredstvima za rahljenje, kao što su različiti prašci za pecivo? Postoje različiti prašci za pecivo i neki od njih sadrže čak i štetne/toksične aluminijske spojeve u svojem sastavu. Prašak za pecivo ima istu funkciju kao kvasac (da stvori mjehuriće plina i napravi pjenasto tijesto) s tim da to radi puno brže pa se to danas koristi u proizvodnji nekih vrsta beskvasnog kruha. Neki drugi pak rade kruh s kiselim tijestom i njega nazivaju beskvasnim. Prašak za pecivo (onaj bez aluminija) se u makrobiotici koristi vrlo ograničeno, i to samo u prehrani zdravih ljudi. Uglavnom se upotrebljava kod pečenja poslastica, pudinga i sl. Pretpostavljam da mala količina čistog praška za pecivo (bez štetnih kemikalija), upotrijebljena za pečenje jednom ili dvaput mjesečno, neće biti rizik za vaše zdravlje.

Sattvični kruh (a samo takav kruh možemo preporučiti za svakodnevnu prehranu) se ne radi ni pomoću kvasca ni pomoću kiselog tijesta ni pomoću praška za pecivo ni uz pomoć sličnih sredstava za rahljenje niti s primjesom ičega što odmaže jačanju zdravlja. Recepte za pravljenje više vrsta sattvičnog kruha imate u e-mailu KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI.

Kada nešto dobro ispečete, Swamiji će vjerojatno biti voljan degustirati koliko ste bili uspješni ;-)

Kiselo tijesto

Pobornici zdrave prehrane umjesto svježeg ili suhog kvasca često koriste kiselo tijesto. Priprema kiselog tijesta zahtijeva dodatno vrijeme. Neki i za pripremu kiselog tijesta upotrebljavaju kvasac, a evo kako kiselo tijesto rade makrobiotičari:

Podjednake količine punozrnog brašna (obično se koristi pšenično) i vode pomiješati i ostaviti 72 sata da fermentira na sobnoj temperaturi. Ako se koristi graham brašno, obavezno ga u omjeru 1:1 pomiješajte s brašnom tip-500 ili polubijelim. Nakon fermentacije dodajte malo soli i još brašna da napravite kompaktno tijesto. Od fermentiranog tijesta odvojite komad veličine teniske loptice, stavite u pobrašnjenu foliju, dobro zatvorite u neku posudu i stavite u hladnjak. Ova loptica služi za ubrzavanje procesa fermentacije kod sljedeće pripreme kruha. Preostalo tijesto oblikujte po želji i ostavite da se diže dva do tri sata. Tijestu možete dodati sjemenke suncokreta i sezama koje prije toga popržite do zlatne boje u suhoj tavici, te sjemenke lana koje pet minuta prije upotrebe ostavite namakati u vodi. Pecite na oko 180 do 200°C oko 45 minuta (to ovisi i o obliku kruha, je li deblji ili tanji), s tim da provjeravate boju pazeći da kruh ne zagori.

Ukoliko vam kruh ima kiseli okus razlozi tome mogu biti: a) niste ostavili malo veću količinu tijesta da proces fermentacije započne, b) predugo ste ga ostavili da odstoji jer kad se postupak ponavlja onda ne treba fermentirati 2-3 dana i c) nije bio dobro uskladišten pa se ukiselio.
Postupak fermentacije/vrenja može se vršiti i sa nesamljevenim zrnjem žitarica, i ne samo žitarica ;-). Osobno, Swamiji rijetko konzumira fermentiranu hranu. Također nije ljubitelj kruha u čijem je sastavu rogač.

Ako želite preciznije i naprednije upute, pregledajte npr.:

http://cosmo2503.blogspot.com/2008/11/pria-o-kruhu-od-sedam-dana.html

Sredstva za rahljenje

U davna su vremena ljudi zrnje žitarica drobili i jeli u obliku vodene kaše. Kasnije su ga mljeli u primitivnim mlinovima, a usitnjeno su zrnje prosijavali kroz sita. Uz dodatak vode ili mlijeka, od dobivenog su brašna pravili plosnate kruščiće i pekli ih na vrućem kamenju ili izravno na ognjištu. Iako su postupak pečenja kruha s kvascem (odnosno kiselim tijestom) Egipćani i Babilonci poznavali stotinama godina prije Krista, u ostalim se dijelovima svijeta on proširio mnogo kasnije. S vremenom su ljudi otkrili i druga sredstva za rahljenje.

Danas uobičajena sredstva za rahljenje su kvasac ili kiselo tijesto te razni prašci za pecivo. Pekarski je kvasac sivkastobijela vlažna smjesa koja se sastoji od čiste kulture kvasnica, a koristi se za dizanje kruha, peciva i kolača. Kvaščeve su gljivice žive i imaju sposobnost pretvorbe (fermentacije) škroba u šećer i šećera u alkohol i ugljični dioksid (CO2). Kako se stvaraju mjehurići tog plina, tijesto se diže pa takav kruh nije zbijen/tvrd nego postaje rahliji/rastresitiji, pun sitnih šupljina. Na tržištu kvasac dolazi kao svježi ili osušeni. Osim pekarskoga postoji još i pivski kvasac koji je nešto bogatiji nutrijentima.

Soda bikarbona ima lužnati pH pa se često koristi kao lijek za, recimo, ublažavanje žgaravice (jer smanjuje višak želučane kiseline), olakšavanje rada bubrega kod metaboličke acidoze (http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=164) pa čak i lijek protiv raka (http://www.cancerfungus.com/). Međutim, nije pametno koristiti je ni mnogo ni stalno/redovito ni često: http://www.centar-zdravlja.net/zanimljivosti/1527/ne-pretjerujte-sa-sodom-bikarbonom/. Soda bikarbona i kuhinjska sol (natrijev klorid) sadrže natrij, a natrij u tijelu zadržava vodu pa -- ako dođe do prekomjernog nagomilavanja natrija u tijelu -- nastaju edemi (otekline), povećani krvni pritisak (povišen tlak, hipertenzija) itd. Nasuprot natriju, kalij djeluje kao diuretik.

Prašak za pecivo obično sadrži natrijev, kalijev ili amonijev hidrogenkarbonat (ili bikarbonat), ili smjesu tih sastojaka. Njegovo se djelovanje temelji na otpuštanju plinovitog ugljikova dioksida što tijesto čini rastresitijim/šupljikavijim, mekšim. Osim bikarbonata, prašak za pecivo obično sadrži i neke fosfate: http://e-brojevi.udd.hr/450.htm Neki prašci za pecivo sadrže i jetke aluminijske spojeve štetne po zdravlje. Ukratko, industrijski/komercijalni prašak za pecivo je bolje izbjegavati. Umjesto njega radije koristite bezazlenija sredstva za rahljenje, kao što je domaći prašak za pecivo koji ne sadrži aluminij. Od sode bikarbone (=natrijev bikarbonat=natrijev hidrogenkarbonat=NaHCO3) i soli vinske kiseline (=vinski kamen) možete doma saami napraviti prašak za pecivo. Taj prašak za pecivo u receptima zamjenjuje jednaku/ekvivalentnu količinu komercijalnog. Napravite ga možete tako da pomiješate pola dcl sode bikarbone (engl. baking soda), jedan dcl vinskog kamena (engl. cream of tartar) i jedan dcl streličastog korijena (engl. arrowroot), kojeg ima za kupiti npr. u dućanima s makrobiotičkim namirnicama. Ovu smjesu čuvajte u hermetički zatvorenoj posudi. Natrij u našem tijelu pojačava yang, jer je jako yang; a kalij je vrlo yin pa povećava yin u tijelu . Primjerice, dobro nam je poznato da kalij daje plamenu hladnu ljubičastu boju, a natrij toplu žutu (a to su uzajamno komplementarne boje). Ukoliko želite smanjiti unos natrija, onda umjesto natrijevog bikarbonata (sode bikarbone) upotrijebite kalijev bikarbonat, kojeg možete kupiti u ljekarnama. U domaćem prašku za pecivo radi se tome da se u reakciji sode bikarbone s kiselim vinskim tartarom oslobađa plin (ugljični dioksid, CO2 ) pa tijesto brzo postaje rahlo, pjenasto. Prašak/prah strelastog korijena upija vlagu (moisture apsorber) pa sprječava/koči preuranjenu kemijsku reakciju.

Vinski kamen su soli (tartarati) vinske kiseline, koje se tijekom fermentacije i dozrijevanjem vina, u vidu kristala izdvajaju i kao netopljive, zajedno s ostalim česticama u vinu, padaju na dno kao talog ili se primaju za stjenke bačava, inox i drugih vinskih posuda, stvarajući pri tom deblje ili tanje naslage. Otuda i naziv vinski kamen.

Kruh sa sodom bikarbonom i vinskim tartarom

Kao što Sw. B. navodi na strani 388 knjige BITI YOGI, hrana se u yogi prema kvaliteti dijeli na sattvičnu ili čistu hranu, rajastičnu (čitaj: rađastičnu) ili stimulirajuću i tamasičnu ili nečistu hranu. Da bi naš organizam odolijevao invazijama patogenih mikroorganizama (mikrobima koji su moguće klice raznih boleština) i da bismo bili i ostali zdravi -- naša krv mora biti blago alkalna (normalnim pH krvi se smatra 7,4). Stoga je nužno izbjegavati hranu koja zakiseljuje tijelo. U hrana koju izaziva acidozu/zakiseljenje spadaju šećer, škrob (rafinirano brašno), meso, riba, jaja, sir... Ukoliko se takva hrana konzumira često ili/i u većim količinama pojavit će simptomi acidoze, kao što su tromost/letargija, glavobolje, mučnina, kronični umor, nesanica, gubitak apetita, infekcije itd.

Duboko disanje, umjereno vježbanje, tuširanje hladnom vodom i temeljito žvakanje hrane primjeri su životnih navika koje pomažu tijelu da uspostavi optimalni/zdravi balans kiselina i lužina.

Evo vam sad recept za kruh sa sodom bikarbonom:

Sastojci za takav kruh (wheaten bread) su 1 lb. wholemeal flour (1 funta = 453,59237 grama), 3/4 pint buttermilk (= 425 ml lasija) , 1 teaspoonful bicarbonate of soda, 1 teaspoonful cream of tartar.

"Mix a little of the buttermilk (=Lasi) with the bicarbonate of soda and the cream of tartar (=vinski kamen u prahu, ima ga u našim dućanima zdrave hrane s tim da morate provjeriti je li čisti ili je pomiješan s drugim sastojcima) to form a smooth paste. Mix all the ingredients together to form a moist dough. Line a tin with a sprinkling of flour to prevent burning and sticking. Bake for one hour in a moderate oven ( = 180°C )."

Napomena: Citirani recept je iz knjige THE COMPLETTE YOGA BOOK (autora Jamesa Hewitta), koja je publicirana u Velikoj Britaniji. Što se tiče mjernih jedinica za zapreminu/volumen tekućina, uzmite u obzir da se britanska pinta ( 0,568 litre ) razlikuje od američke tekuće pinte ( 0,473 litre ). Tri četvrtine britanske pinte je oko 426 mililitara i toliko lasija u navedenom receptu trebate pomiješati s 454 grama punozrnog/integralnog brašna pšenice. Lasi je jogurt ili kefir razrijeđen s vodom (putem bućkanja), s tim da vode treba staviti barem dva-tri puta više od jogurta/kefira. U pripremanju lasija, kefir ili jogurt se mogu razmutiti s čak do osam puta više vode ako se u lasi dodaju i začini. Empirijski utvrdite koje vam je razrjeđenje najbolje za kruh.

Ćapati: indijski kruh bez kvasca i drugih sredstava za rahljenje

Za 18 kruščića treba vam 250 grama integralnog pšeničnog brašna, oko 175 ml vode, jedna čajna žlica soli i ghi (pročišćeni maslac) ili ulje za premazivanje.

Pomiješajte u zdjeli brašno i sol. Postupno ulijevajte vodu, dok se tijesto ne poveže, ali pazite da ne bude previše ljepljivo ili vlažno. Dobro mijesite oko 10 minuta, da tijesto postane čvrsto i elastično. Nauljite zdjelu, dva puta okrenite tijesto i prekrijte ga vlažnom krpom. Tijesto ostavite stajati oko sat vremena a zatim ga ponovo promijesite.

Oblikujte tijesto u kuglice promjera jednog centimetra. Spljoštite ih i izvaljajte valjkom na 3 mm debljine, okrećući ih nekoliko puta i pazeći da se ne zalijepe za dasku. Neka budu simetričnog oblika, tako da se dobro dignu.

Pecite ih na vrućoj, namašćenoj tavi na jakoj vatri nekoliko sekundi sa svake strane, dok lagano ne posmeđe. Vlažnom ih krpom pritisnite sa svake strane da bi se kruh ravnomjerno naduo u sredini. Gotove ćapatije lagano premažite uljem ili ghijem (prema želji) i redom slažite na kup. Do posluživanja zamotajte ih u lagano navlaženu krpu.

PURI: Pržite ćapatije u dubokom vrućem ulju. Svaki komad dugačkom vilicom pritisnite uz dno posude, pa pustite da ispliva na površinu. Budući da ih se može pripremiti unaprijed, puriji su praktičniji za svečanosti od običnih ćapatija.

PARATHA: Slijedite recept za ćapati. Razvaljajte tijesto tako da bude simetrično. Premažite površinu rastopljenim (rastaljenim) ghijem i pospite brašnom. Preklapajte krajeve dok komadi ne postanu veličine vaše šake. Poravnajte, pa ponovo razvaljajte. Okrenite na drugu stranu pa ponovite postupak. Što više puta ponovite postupak (učinite to najmanje dva puta), paratha će biti lisnatija. Pecite to dvije sekunde u nenamašćenoj vrlo vrućoj tavi, premažite s malo otopljenog ghija (=rastaljenog masla) i okrenite. Ponovite postupak s druge strane. Gotovo je kad lagano posmeđi. Paratha se može puniti s povrćem začinjenim curryjem, a poslužena s lasijem tipično je jelo za doručak ili večeru u sjevernoj Indiji.

Utjecaj hrane na tijelo

Sa svakom našom respiracijom ubijamo (oksidiramo, spaljujemo) mnoštvo mikroorganizama. Naš se tjelesni život održava na račun drugih života. Hranimo tijelo drugim oblicima života i naposljetku će i naše tijelo poslužiti kao hrana. Takoreći, čovjek je svoj fizički život samo privremeno posudio.

Neki od faktora/čimbenika koji određuju utjecaj hrane na naše tijelo su: količina hrane (i najbolja hrana škodi zdravlju ukoliko se prejedate), priroda/narav hrane, način obrade hrane, prikladnost kombiniranja različitih namirnica, trajanje jedenja (nedovoljno sažvakana hrana neće biti dobro probavljena), način probave hrane (npr. škrobna hrana koja nije natopljena slinom ne može se pravilno probaviti), mjesto na kojem jedete (i s kim ste u društvu), opća okolina, kakva je osoba koja je pripremala hranu koju jedete, kakvo je vaše stanje svijesti tokom jedenja...

Bolje (jednostavnije, jeftinije, lakše...) je spriječiti nego liječiti, veli mudra poslovica. Naše prehrambene navike, naše navike spavanja i naše psihofizičke djelatnosti uzajamno su isprepletene, utječu jedna na druge i utječu na našu fiziologiju pa time i na naše zdravstveno stanje. Naše homeostaza (dinamička ravnoteža, usklađenost triju doša) može biti narušena intelektualnim 1) ponosom (bogohulnim stavovima, osjećajem vlastite važnosti, korumpiranim intelektom i sl.), 2) stresom koji dolazi iz naše okoline (npr. smjena godišnjih doba, klimatske promjene itd.) i 3) percepcijom (gledanjem, slušanjem, dodirivanjem, njušenjem i kušanjem) stvari koje izazivaju bolesti uma i tijela. Bolest je uzrokovana neravnotežom doša (hranjivog/gradivnog faktora, krvnog ili metaboličkog faktora i nervnog faktora), a disbalans/disharmonija doša je posljedica barem jednog od navedena tri čimbenika.

Što mislite, što tradicionalna taoistička mudrost zbori o utjecaju mesa čudovišnih i nakaznih životinja na zdravlje onih koji to jedu? Što mislite o sigurnosti GMO kao hrane?

Svjetovna znanost napreduje u širinu (unutar našeg nivoa svjesnosti) tj. obična znanost su oni aspekti znanosti koji se šire ostajući na razini na kojoj jesu. Duhovna znanost (=Nivritti Marga, vidi knjigu BITI YOGI na str. 582 i 583) je evoluiranje/proboj u viša stanja svijesti, u kojima pojedinac nadilazi zakone fizičkog svijeta.

Svojevremeno, Teslin rođak Lazar Alavanja objašnjavao mi je proizvodnju umjetnog mesa replikacijom DNA odnosno umnažanjem stanica mesa u određenoj otopini uz pomoć kompjuterske tehnologije (da se sad ne prisjećam detalja). Dobar aspekt toga bio bi da potrošaći mesa ne bi imali grižnju savjesti u svezi klanja životinja. Evo varijacije tih neobičnih inovacija: http://www.net.hr/zdravlje/page/2009/11/18/0544006.html Osobno, mene ne zanima ni obično meso ni meso proizvedeno (bio)tehnološkim umnažanjem mišićnih stanica ni bilo kakvo slično meso. Novi ljudi stvaraju novu hranu, neobični ljudi stvaraju ideje koje su vam trenutno možda čudne.

Ne sumnjam da neka GM hrana može biti dobra hrana. A što je s užasno rizičnom GM hranom za koju još nismo svjesni da je rizična pa ne znamo što će nas zadesiti? Ukoliko naša službena/zvanična znanost slučajno uništi našu civilizaciju, s genetičkim inžinjeringom ili/i na druge načine, vjerujem da će nas Zemlja nadživjeti. S nama ili bez nas, ova planeta će valjda ostati dugovječna ;-) Ja sam optimista!

Inače, prema L. Alavanji, odavno već postoje zajednice, skrivene od svijeta (javnosti), koje proizvode vlastitu hranu, vlastitu čistu energiju i sve ostalo što je im potrebno za tjelesnu egzistenciju. Zanimljivo.

Osnovni recept za tijesto u ayurvedskoj kuhinji

Prosijte 0,5 kg integralnog brašna. U sredini brašna napravite malu udubinu i dodajte prstohvat soli i dvije do tri šalice vode. Snažno miješajte sve dok se od tijesta ne oblikuje mekana, elastična gruda. Ukoliko je tijesto mekše, i kruh će biti mekši.

Tijesto se ne smije lijepiti za ruke, a ne smije biti ni suho. Za lakši rad možete malo namastiti dlanove ghijom ili uljem. Ovisno o vrsti brašna tijestu treba dodati manje ili više vode. U gotovo tijesto prstima blago utisnite rupe u koje ulijte vodu, da bi se tijesto lakše diglo. Ako vam se ne žuri, neka tako priređeno tijesto stoji na umjereno hladnom mjestu 30 minuta do 2 sata. Posudu s tijestom pokrijte kuhinjskom krpom. Prije oblikovanja i pečenja, tijesto treba još jednom dobro promijesiti.

Kruh bez kvasca i drugih sredstava za rahljenje (=pogača) izvrsnog je okusa i vrlo je povoljan za zdravlje. Najbolje ga je pripremiti od svježe samljevenog pšeničnog brašna. Može se oblikovati kao krug (disk), trokut, kvadrat ili savitak s nadjevom od povrća. Kruh koji se dobro nadigao, vrlo je dobar i lako probavljiv. Neke vrste kruha koje ovdje opisujemo mogu se peći i u tavi, a ne samo u pećnici. Kruh se može koristiti kao pribor za jelo: Otkidaju se mali komadi i njima se zahvaća jelo kao žlicom i prstima desne ruke prinosi ustima. Puri, pa i ćapati, u indijskoj se kuhinji koriste umjesto žlice i tanjura. Ćapati se peku u suhoj tavi, a puriji u ulju ili ghiju. U južnoj Indiji obrok se tradicionalno poslužuje na listovima palme. Znam to iz osobnog iskustva.

ĆAPATI

Ćapati je lako probavljivi nemasni beskvasni kruh odnosno pogačice. Već ste dobili recept za ćapati, a sada ćete saznati varijacije. Pripremite mekano tijesto prema osnovnom receptu. Ćapati možete napraviti i od crnog brašna; mijesite tijesto 6 do 8 minuta da postane glatko. Koliko je tijesto mekano, toliko će biti mekan i kruh. Za ćapati (kao i za parathu) dlanovima oblikujte tijesto u kuglice/loptice veličine oraha, pospite ih brašnom i razvaljajte u diskove promjera oko 15 cm i debljine 2 do 3 mm. Otresite višak brašna i ispecite pogačice na tavi zagrijanoj na vatri srednje jakosti. Rubove pogačica najbolje je pritiskati kuhinjskom krpom da bi se zrak bolje proširio unutar njih. Kad se na površini tijesta pojave mali bijeli mjehurići, hvataljkama okrenite ćapati na drugu stranu i pecite ga dok se ne počne napuhavati. Zatim ga uzmite hvataljkama i držite nad otvorenim plamenom s obje strane nekoliko sekundi, dok se ne napuhne kao lopta. Ćapati se može ispeći samo na tavi, s tim da ga morate preokrenuti da bi obje strane ispekli ravnomjerno. Zatim ga lagano pritisnite po cijeloj površini mekom tkaninom da se napuhne. Gotov ćapati treba biti potpuno pečen, a tada ćete s obje strane vidjeti kako je posut smeđim točkicama. Istisnite zrak i jednu stranu namažite rastopljenim maslom. Ćapati se u tavi peče na suho, za razliku od parathe koja se obrađuje s ghijem prije pečenja i koja se peče polaganjem tijesta u vruću tavu namazanu/namašćenu s ghijem. Ćapati poslužite svježeg ili ga umotajte u tkaninu (ubrus od pamučnog ili lanenog platna) kako bi ostao topao i mek. Naše tradicionalne beskvasne pogače, lepinje, mlinci i prova, očito spadaju u srodnu familiju proizvoda od brašna.

LJUTI ĆAPATI

Da biste priredili oko 25 ljutih ćapatija pripremite tijesto prema osnovnom receptu s tim da u brašno dodate mljevene začine. U pola kilograma integralnog brašna umiješajte jednu žličicu kimla, jednu žličicu ljute paprike, jednu žličicu gorušice i pola žličice korijandera.

PARATHA (varijacije):

Umijesite meko tijesto prema osnovnom receptu i oblikujte ga na isti način kao i kod pripreme ćapatija. Tijesto razdijeljeno u kuglice (loptice veličine oraha) razvaljajte, i svaki disk tijesta jednom stranom položite/stavite u tanjur s brašnom. U sredinu gornje strane tijesta stavite komadić ghija i razmažite ga po površini. Zatim rubove tijesta (diskova) podignite i njima poklopite gornju stranu. Kada ste na ovaj način pokrili površinu premazanu ghijem (tako da ghi bude iznutra), opet tijesto ravnomjerno razvaljajte u disk promjera oko 25 cm. Da biste tijesto razvaljali u pravilan krug, rubove tijesta oblikujte vrhovima prstiju. Paratha bi trebala izgledati poput okrugle palačinke ravnomjerne debljine i širine.

Dok oblikujete parathu višak brašna odstranjujete brzim prebacivanjem tijesta iz dlana u dlan. Zatim stavite parathu u namašćenu gusanu tavu čiji je promjer nešto veći od parathe. Prije nego što u nju stavite parathu, tava mora biti tako vruća da bi kap vode -- ako biste je ubacili u tavu -- odmah isparila. Tijesto će u tavi vrlo brzo potamniti i, čim se to dogodi, odmah ga preokrenite lopaticom. Mjesta gdje nastanu mjehurići, ili gdje se tijesto otvori (na rubovima) treba žlicom jako pritisnuti tako da se zrak u unutrašnjosti parathe raširi i učini parathu probavljivijom. Parathu više puta preokrenite i, kad procijenite da je pečenje pri kraju, dodajte malo ghija na površinu parathe te ga laganim lupkanjem utrljajte. Opet okrenite parathu i još jednom namažite ghijem rubove da ostanu mekani i spojeni/zatvoreni kad se ispeku.

Ukoliko umjesto okrugle preferirate trokutastu parathu, učinite ovako: Tijesto oblikujte u kuglu nešto manju od veličine oraha i laganim je pritiskanjem spljoštite/izravnajte. Na površinu stavite ghi. Krug preklopite po sredini tako da dobijete polukrug. Površinu polukruga namažite ghijem i opet preklopite tijesto tako da ostane četvrtina kruga koji sad ima četiri sloja. Sve rubove dobro zatvorite pritiskajući ih vrhovima/jagodicama prstiju. Obje strane "umočite" u brašno nekoliko puta, preokrećući lice i naličje gore-dolje. Potom ispecite parathu kao što je već opisano.

Za deset paratha prosije se pola kilograma integralnog brašna i u njega se dobro umijesi dvije žlice ghija i prstohvat soli. Zatim dolijte malo vode i napravite meko tijesto. Neka stoji oko pola sata. Tijesto podijelite na deset dijelova. Izvaljajte svaki dio (na podlozi posutoj brašnom) u krug/disk promjera oko 20 cm te u sredinu stavite komadić ghija.

Preklopite tijesto i premažite rubove ghijom da budu mekani i spojeni te da ostanu zatvoreni kada se ispeku. Rubove polukruga dobro spojite prstima, ponovo izvaljajte tijesto, ponovo preklopite, opet rubove premažite ghijem i opet izvaljajte. Tako dobiven trokutasti oblik ispecite u tavi koju prethodno namastite ghijem i zagrijte, da bude vruća prije nego što u nju položite pripremljene "trokute".

Paratha s cvjetačom: Za 10 komada ovakve parathe temeljito operite i usitnite dvije manje cvjetače/karfiola. Zatim dodajte prstohvat soli, jednu žličicu đumbira, jednu žličicu mljevene crvene paprike, pola žličice mljevenog korijandera, pola žličice kumina, pola zelene ljute paprike i malo peršuna/peršina. Sve to dobro izmiješajte.

Tijesto pripremite kao kod obične parathe i podijelite ga u deset dijelova. U izvaljano/razvaljano tijesto stavite začinjenu cvjetaču i malo ghija. Cvjetaču pokrijemo tijestom, stisnemo i ghijom namažemo malo rubove, blago izvaljamo i pobrašnimo, a zatim pečemo u vrućem ghiju do odgovarajuće nijanse smeđe boje.

PURI

Puri je prženi beskvasni hljepčić/kruščić od integralnog brašna. Jednostavan je za pripremu. Nemojte ga često jesti jer je, s obzirom da se prži na ulju, teže probavljiv od ostalih vrsta kruha.

Zamijesite tijesto prema prethodno opisanom osnovnom ayurvedskom receptu za tijesto. Za oko 25 purija prosijte 0,5 kg integralnog brašna i u njega dodajte dvije žličice mljevenog papra i prstohvat soli pa sve dobro promiješajte. Zatim dodajte malo mlake vode pa umijesite tvrdo tijesto. Dobro izmijesite tijesto tako da postane lagano i elastično. Tijesto oblikujte u grudu pa prstima načinite udubine i ispunite ih vodom, da se tijesto pri stajanju ne posuši i da se može dignuti. Pokrijte ga čistom kuhinjskom krpom i ostavite na umjereno hladnoj temperaturi da stoji 30 minuta do dva sata.

Nakon stajanja ponovo dobro izmijesite tijesto jer mora biti vrlo lagano i elastično. Uzmite dio tijesta veličine oraha, oblikujte ga u kuglicu promjera oko 2 cm a zatim spljoštite. Na radnu površinu stavite malo ulja ili ghija da se tijesto ne lijepi za podlogu. Razvaljajte tijesto od sredine prema rubovima dok ne postignete promjer od oko 12 cm, debljine oko 2 mm. Pri tome tijesto često preokrećite, da se ne lijepi. Da bi se puri ravnomjerno dizao, važno je da tijesto bude tanko.

Zagrijte potrebnu količinu ghija (masla) ili ulja u tavi visokoj 5 ili više cm. Oblikovano tijesto za puri ubacite u vrući ghi. Ono ispočetka leži na dnu, a čim se sredina napuhne počinje se dizati na površinu poput balona. Tada ga potiskivanjem preokrenite da i druga strana dobije finu svijetlosmeđu boju. Puri je gotov već nakon nekoliko sekundi. Pečeni puri ocijedite na kuhinjskom papiru i servirajte ga dok je još topao.

Slatki puri priprema se na isti način s tim da se izostavi papar a umjesto vode dodajte lasi ili kefir.

MATHRI

Prosijte pola kilograma integralnog brašna i dodajte mu jednu žličicu soli, jednu i pol žličicu sjemena origana, jednu žličicu praha đumbira i pet žlica ghija ili kokosovog ulja. Navedene sastojke umiješajte u brašno. Kad ste to razmijesili, u dobivenu pahuljastu masu dodajte pola do jedne šalice vode pa čvrsto mijesite dok ne nastane glatko i elastično tijesto. Tijesto oblikujte i pecite kao u receptu za puri ali oblikujte upola manje hljepčiće.

PAPADAM

Papadam je tanki hrskavi okrugli kreker napravljen od brašna grahorica/mahunarki. Papadam se poslužuje uz jela od riže, dala (grahorica) i uz salate. Ima ukusan slatkast okus i zasitan je. Postoje različiti papadami s raznim varijacijama okusa, napravljeni od različitih grahorica i začina. Njih možete kupiti u specijaliziranim prodavaonicama živežnih namirnica. Međutim, i te gotove/kupljene papadame trebate prije serviranja doraditi i dopeći u ghiju ili kokosovom ulju, ili peći izravno na vatri da budu probavljiviji. Duboku tavu napunite s nešto ghija ili kokosovog ulja. Čim se ulje dobro zagrije (s tim da se ne smije dimiti), ubacite cijeli ili prepolovljeni papadam. On se u trenu podigne i pretvori u hrskavi "list" svijetlosmeđe boje. Papadam okrenite, odmah ga izvadite iz ulja i stavite na tanjur prekriven kuhinjskim papirom, da se ocijedi.

Nerafinirano palmino i nerafinirano kokosovo ulje su izuzetno termostabilne masnoće. Kokosovo ulje se neće denaturirati sve do temperature od 230°C (http://www.agriorganics.com/natural.php?Pid=12) i neće se oksidirati (neće postati užeglo) ako ga čuvate na sobnoj temperaturi. Ono je jedan od značajnih biljnih izvora laurične kiseline, koja jača funkcije mozga i imunog sustava, a nađena je i u majčinom mlijeku. To ste već pročitali u opsežnoj skripti "Ulja za proljepšavanje", koju je Swamiji svojevremeno priredio za vas. Kokosovo ulje djeluje i antivirusno, antibakterijski, antiprotozoalno, antifungalno (protiv gljivica) i antikancerogeno. Zdravo je za srce i spušta/snižava razinu kolesterola na normalu. Možete ga koristiti i za masažu desni (zubnog mesa), u kozmetičke svrhe itd. Djevičansko, 100% čisto kokosovo ulje dobiveno postupkom hladnog prešanja, može se kupiti i u Zagrebu, primjerice u "Gei". Dakako, zdravo je jedino kokosovo ulje proizvedeno tradicionalnim postupkom. Industrijski proizvedeno kokosovo ulje i brašno su jako otrovni.

RBD ulje (engl. refined, bleached, deodorised = rafinirano, izbijeljeno, namirisano) je štetno po zdravlje jer sadrži male količine benzola i drugih otrova koje većina proizvođača danas koriste u njegovoj proizvodnji. Nemojte jesti prerađene komercijalne tzv. biljne masti (margarin, biljno ulje koje je hidrogeniranjem pretvoreno u krutu mast, izmijenjene omega polinezasićene masti) jer ometaju metabolizam zaštopavajući membrane stanica, začepljuju arterije itd. Nemojte koristiti homogenizirana i hidrogenizirana ulja u prehrani jer ćete navući na sebe teške bolesti. Prava, zdrava jestiva ulja su zapravo "sokovi" dobiveni tiještenjem sjemenki bundeve, sezama, suncokreta itd. Međutim, otkako smo postali "prepametna" tehnološko-znanstvena civilizacija, život je postao kompliciran a u proizvodnji tzv. hrane koristi se previše nepotrebnih/suvišnih kemikalija. Koja je svrha toga?!

POPEČCI OD PŠENICE

Namočite preko noći pola kilograma pšenice. Idući dan je skuhajte, sameljite i prema ukusu dodajte papra, soli, asafetide i mažurana. Sve dobro promiješajte, oblikujte popečke i pržite ih u ghiju s obje strane dok ne porumene. Ako je masa za popečke previše vlažna, trebate dodati brašna i još prstohvat asafetide. Dobar vam tek!

GRANOLA je kreker ili slatkiš od mješavine žitarica i orašastih plodova (lješnjaci, bademi i sl.). Bogat je izvor vitamina i minerala. U recepte za granolu mogu se staviti zobene, ražene, prosene, pšenične i druge pahuljice; pšenične mekinje; sjemenke (najčešće suncokreta i sezama), različiti orašasti plodovi, a prema želji i suho voće (grožđice, nasjeckane datulje i sl.) i još ponešto. Mješavina navedenog se prije pečenja u pećnici miješa sa mješavinom vruće vode, esencije vanilije i zaslađivača kao što je javorov sirup. Med se ne smije peći pa ga nemojte koristiti za granolu.

Spomenuli smo već somose, i još ćemo samo spomenuti pišthi. PIŠTHI su nadjevi za kruščiće. Naziv/ime navodimo da biste putem tražilice/interneta lako došli do recepata ukoliko poželite proširiti vaš jelovnik. Prema osnovnom ayurvedskom receptu napravite tijesto za kruščiće pa prema želji možete napraviti i nadjeve za hljebčiće.

Prisjetimo se važnosti kvalitetnih masnoća u prehrani: http://www.brianpeskin.com/NEXUS-article.pdf odnosno http://www.brianpeskin.com/efa-analysis.pdf. Esencijalne masne kiseline (EFA) su bitne za stanično disanje/respiraciju. Ako bismo ih zamijenili nezdravim komercijalnim masnoćama (prerađenim masnoćama kao što su trans-masti) imali bismo nedostatak kisika u tkivima čak i kada duboko dišemo. Kao magneti za kisik, EFA su važne za izlječenje bolesti kao što su primjerice neoplazme (rak i drugi tumori), nastale zbog nedovoljnog ulaska kisika u stanice.

● Žganci od hibridnog kukuruza nisu tako zdravi ni ukusni kao što su npr. žganci od osušenog i samljevenog domaćeg kukuruza osmoredca (vidi sliku) ili žganci od neprosijanog integralnog brašna kvalitetne sorte pšenice kao što je Libellula. Mlađe generacije ljudi obično ni ne znaju kako izgledaju tradicionalne sorte kukuruza kao što je tvrdunac čija su zrna poredana u osam redova. Šaka kvalitetne sorte integralne pšenice (kao što je ukusna Libellula) dat će vam više hranjivih tvari i životne snage od kilograma bijelog kruha. Koliko god jeli loše hrane -- kao što je neprikladno prerađena hrana -- bit ćete bez nutrijenata bitnih za zdravlje iako u isto vrijeme možete biti debeli.

● Pretjerano prerađena hrana i većina neprirodno uzgojene i industrijski obrađene hrane -- kakva uglavnom zauzima police suvremenih trgovina -- užasno je siromašna životnom energijom. Čips je primjer takve mrtve/beživotne hrane. Zatim, bijelo brašno i proizvodi od njega (bijeli kruh, keksi i tjestenina od rafiniranog brašna itd.), bijeli šećer, prerađene masti (tzv. biljna mast ili margarin i druge neprirodne masnoće kakve nalazimo u industrijskim slatkišima i drugdje), alkohol, bezalkoholna umjetna pića itd. To su samo neke namirnice koje vam ne daju ništa dobrog pa ih često opisuju sintagmom "prazne kalorije". Jedući takvu hranu, uzalud trošite energiju na probavu i k tome još opterećujete tijelo otrovima/toksinima.

● Kada koristi žitarice u obliku zrnja, Swamiji ih obično ne kuha nego ih ostavlja u vrućoj vodi dok ne omekšaju. Često ih kombinira s lakoprobavljivim mahunarkama, kao što se urad/urid dal (http://www.blog.hr/print/id/1624231374/oda-dalu-svijetu-bjelancevina.html). U takva jela obično dodaje povrće ili/i samoniklo jestivo bilje, ulja i sol ili neki slani začin.

● Ako posadite suncokret, bundeve i druge uljarice i tiještenjem njihovih sjemenki dobijete sok -- spoznat ćete što je pravo zdravo ulje. Posve izbacite iz prehrane prerađene masnoće i uključite kvalitetne masnoće kao što su hladno prešana ulja koja sadrže esencijalne masne kiseline (npr. nerafinirano konopljino ulje, orahovo ulje, laneno ulje, ulje sjemenki grožda koje nije tretirano toksičnim kemikalijama...). Zdrave masnoće vašem tijelu osiguravaju prijem kisika (nužne su za stanično disanje) i prijem fotona (upijanje svjetlosti), a nezdrave masnoće onemogućavaju te životne procese.

http://www.forum.hr/showthread.php?t=421361

● Slaba probava može uzrokovati mnoštvo bolesti pa je neophodno pospješiti metaboličku vatru integralnim disanjem i začinima koji odgovaraju vašoj psihofizičkoj konstituciji. Radi stimuliranja probavne vatre Swamiji u jela od žitarica i grahorica dodaje i začine kao što su npr. svježi bosiljak, nezrelo/zeleno sjeme kopra (ili sameljite dozrelo sjeme), vrlo ljekoviti dugi papar (Pipper longum: http://en.wikipedia.org/wiki/Long_pepper), kim (Carum carvi L. ), kumin (Cuminum cyminum L.), ajwan (sjeme divljeg celera, Apium graveolens), cilantro (mlado lišće svježeg korijandera), đumbir itd. Dugi papar možete kupiti u "Gardenu", kim možete kupiti u trgovini "Leko" u natkrovljenom dijelu tržnice "Dolac" u Zagrebu, korijander si posadite, a ajwan možete kupiti u Grazu u "Indien Supermarkt, Annenstrasse 41.

● Nemojte jesti industrijski kruh za kojeg ne znate što sadrži ni kako je proizveden. Ako želite jesti kruh najbolje je da si ga ispečete sami, premda se i u trgovinama ponegdje može kupiti kruh dobre kakvoće (npr. http://www.vogels.co.nz/Bread_Classic.aspx). Možete si kupiti žitarice uzgojene po principima biodinamičke poljoprivrede (kao što su one koje uzgaja "Društvo za razvoj biološko-dinamičkog gospodarenja Duga plus" ) i samljeti od njih manju količinu brašna, onoliko koliko ubrzo namjeravate potrošiti za kruh, žgance, doručak Kollath itd. Naime, kad se čuva u obliku zrna žito (sjemenke) dugo vremena sačuvaju svoju životnu snagu (proklijat će ako ih posadite), dok brašno stajanjem relativno brzo gubi pranu (životnu silinu), fitazu i još neke korisne sastojke. Savjetujemo vam integralno brašno tj. brašno koje sadrži cjelovito zrnje žitarica. Rafinirana brašna ne sadže vrijednosti punog zrnja (nego uglavnom sadrže unutarnje dijelove zrnja koji se pretežno sastoje od škroba), a sadrže brojne nepoželjne dodatke.

● Obični mlinac siječe zrnje, a žrvanj rulji zrnje između dva mlinska kamena koja se okreću. Mljevenje žitarica na žrvanj je prirodniji način mljevenja žita i omogućava da se lakše sačuvaju neki korisni sastojci zrnja. Primjer električnog žrvnja za žitarice je Fidibus 21 (http://www.youtube.com/watch?v=fc4Sv3zpSmU) čije mlinsko kamenje je mješavina korunda i keramike.

● Osobno, Swamiji (Sw. B.) ne voli jesti ništa za što ne zna kako je proizvedeno (napravljeno odnosno pripremljeno). Kad biste vidjeli, primjerice, uz pomoć kojih kemikalija se u modernim uljarama iz sjemenki izvlači industrijsko jestivo (?!) ulje, možda ga više ne biste htjeli jesti.

● Probiotici su korisne bakterije, mikroorganizmi važni za dobru probavu i pravilan rad crijeva te za zdrav rad imunološkog sustava. Probiotici obnavljaju optimalnu crijevnu mikrofloru, koja je uništena kod osoba koje su upotrebljavale antibiotike. Ukoliko osoba ima narušenu crijevnu floru, ona pati od nadutosti i otežane probave te ima smanjenu otpornost prema bolestima. Korištenje probiotika u prehrani je način da suzbijete štetne bakterije i ojačate imunitet. Postoje probiotici u obliku tableta, ali je bolje uzimati probiotike u tekućoj formi. Najbolji probiotik je lasi. Pojedite jedan i pol decilitar lasija prije obroka. LASI se dobiva bućkanjem jednog dijela jogurta ili kefira s dva ili tri dijela vode, s tim da se mogu dodati i začini te mrvica prirodne morske soli (s tim da vam ne preporučujemo pašku sol nego onu dobivenu isparavanjem čiste morske vode, kao što je ekološka sol iz Solane Ston: http://www.vjesnik.hr/html/2010/06/16/Clanak.asp?r=tem&c=3).

Imajte na umu da jogurt i lasi imaju različite učinke pa lasi ne možete zamijeniti jogurtom! Drugim riječima, jogurt nema onu ljekovitost koju ima lasi. Po mogućnosti kupujte jogurt, kefir itd. u staklenoj ambalaži (http://www.probiotikaviva.hr/), a ne u plastičnoj.

● Zdrava hrana je lako probavljiva, sadrži puno iskoristive životne energije i dobro usklađenih nutrijenata i u isto vrijeme ima u sebi minimum otrova. Ograničenje/smanjenje toksina u našoj prehrani neophodno je za naš duhovni razvoj. Nemojte jesti ekstrudirane žitarice niti kruh pečen s kvascem i drugim sumnjivim aditivima. Nepoželjnu fitinsku kiselinu (koja uzrokuje karijes, poremećaje probave, gubitak koštane mase i druge zdravstvene poremećaje) iz integralnog pšeničnog brašna možete ukloniti postupkom pravljenja kruha od kiselog tijesta. Ako nemate volje ni vremena da se pozabavite kiselom fermentacijom možete si npr. kupovati u "Gardenu" kruh od (integralnih) žitarica napravljen s kiselim tijestom. Pekarska je industrija profitabilna, iako ne toliko kao primjerice farmaceutska. Naime, ljudi često kupuju kruh pa novac stalno kaplje, dotječe. Nažalost, nitko u Yoga Centru -- zbog bojazni od prevelike zarade -- nije odlučio otvoriti yoga pekaru pa da proizvodimo i prodajemo vrhunski kruh ;-)

● Antibiotici uništavaju prirodnu crijevnu mikrofloru, a lasi je jača. Jaka crijevna mikroflora osigurava povećano stvaranje enzima fitaze koji neutralizira fitinsku kiselinu koja se -- vezana s mineralima u spojeve nazvane fitati -- nalazi u hrani kao što su mahunarke (grah, grašak...), sjemenke (osobito nefermentirani kakao), gomolji (krumpir), orašasti plodovi i žitarice, osobito kada su gnojene modernim fosfatnim gnojivima. Bez fitaze, prehrana bogata fitinskom kiselinom (odnosno fitatima) bi izazvala gubitak minerala (kalcija, željeza, cinka...) iz našeg organizma jer bi minerali zarobljeni u fitatima našem tijelu ostali nedostupni. Antinutritivni učinci prehrane bogate fitatima posljedica su i toga što fitinska kiselina koči određene enzime koji su našem tijelu potrebni za probavu škroba i bjelančevina. Šteta od fitata se smanjuje ako se namirnica koja sadrži fitate kombinira s namirnicama koje sadži određene nutrijente (vitamine A, C i D) kao što je to slučaj u kićariju (jelo od integralne riže i dala) koji sadrži i povrće i maslo. Da bi se smanjila količina fitata često je korisno namakati grahorice i žitarice prije kuhanja. Kod žutog mung graha (ima ga za kupiti u "Lucelli") odstranjena je vanjska ljuska, čime je značajno smanjena količina fitata. Ako jedete umjereno i imate jaku probavu, ne morate izbjegavati namirnice bogate fitatima.

● Enzim fitaza, koji neutralizira fitinsku kiselinu, nalazi se u većoj koncentraciji u npr. raži i pšenici. Kad je riječ o brašnu, najviše fitaze ima svježe brašno, osobito ako je mljeveno na sporiji način (ruljenje zrnja žrvnjom ili mlinskim kamenom). Osim prirodne fitaze postoji i komercijalna fitaza dobivena genetskim inžinjerstvom, i ona se danas dodaje u hranu namijenjenu bržem rastu životinja. Za sada znanstvenicima nije sasvim poznato kakve to sve štetne posljedice ima na buduće generacije tih životinja, a još manje kakvi su sve štetni utjecaji toga na ljude koji se hrane tim životinjama. Inače, ako kravi (ili nekoj drugoj životinji) date da bira između GM hrane i prirodne hrane -- ona će spontano izabrati prirodnu hranu.

● Glede zdravstvenih, nutricionističkih i drugih (kvazi)stručnih preporuka, Sw. B. veli da ih je vrijedno razmotriti ali im nije dobro slijepo vjerovati. Znanstvenici su često učena/obrazovana vrsta neznalica. Općenito, Swami Brahmajnanananda podržava znanost. On zna da poštena znanost može doprinijeti materijalnom blagostanju čovječanstva. Problem je u tome što nam je um hipertrofirao a srce ostalo nerazvijeno. Srce koje osjeća sve, takvo srce (dakako, ne govorim o fizičkom srcu) ne dozvoljava da savjest zakržlja ili ostane uspavana. Čovjek srca ne može činiti zle stvari jer osjeća da ono što čini drugima čini sebi. Naše suvremeno obrazovanje nam puni um podacima a zanemaruje srce. Zato um postaje čudovište, zato imamo monstruozni/zloćudni um, koji se upušta u stvari koje možete naći na idućih nekoliko linkova, koji upravo slijede u ovom pasusu.

● Neki su od Swamijija primili e-mail u kojem im je dao link na jedan članak o globalizaciji (http://darkglobe.bloger.hr/post/fema-kampovi-diljem-sada/1385240.aspx), plus link na video o remote viewing i kontroli uma (http://www.youtube.com/watch?v=LNYj5DMq9qY&feature=related) te link na intervju s Davidom Ickeom, u kojem on rezimira svoju teoriju prakse zavjere (http://www.zarez.hr/137/tema1.htm), daje neke prijedloge kako da poboljšamo našu životnu situaciju, smatra da ljudi moraju poštovati samo one zakone koji poštuju ljude, itd.

● Postoji puno knjiga o tome kako farmaceutska industrija zarađuje prodavajući maglu. Jedna od njih je LIJEKOVI ILI PRIČA O OBMANI, autorica je dr. Lidija Gajski (nakladnik je "Pergamena"). Druga je PRODAVANJE BOLESTI od Ray Moynihan & Alan Cassels (nakladnik prijevoda na hrvatski jezik je "Planetopija"). Treća je PREUZMITE KONTROLU NAD SVOJIM ZDRAVLJEM I OTRGNITE SE INDUSTRIJI BOLESTI od Elaine Hollingswort (nakladnik je "TELEdisk").

● Kevin Trudeau (čitaj Trudo) je napisao knjigu PRIRODNI LIJEKOVI ZA KOJE "ONI" NE ŽELE DA VI ZNATE čiji je prijevod u hrvatskoj objavio V.B.Z.d.o.o. Istini za volju, pored niza odličnih savjeta u ovim knjigama naći ćete i savjete za koje znam da su pogrešni. Današnja znanost ( i "ortodoksna" i "alternativna") vjeruje u puno krivih stvari, za mnoge pogrešne stvari i znanstvenici i paraznanstvenici misle da su točne. Općenito, svjetovni čovjek u mnogo čemu griješi a poluistine su često kobne.

● Često ustrajavamo u nekom mentalnom stavu samo zato što bismo željeli da je istinit, iako bi nepristrano provjeravanje pokazalo da je takav stav zabluda. Često vjerujemo u nešto samo zato što su to vjerovanja naših predaka i odgajatelja, samo zato što to piše u Bibliji ili/i drugim svetim spisima, samo zato što nas u to uvjeravaju suvremeni autoriteti ili drevna tradicija. Često vjerujemo, a ne provjeravamo. Da citiram Buddhu: Believe not because some old manuscripts are produced (isto vrijedi i za moderne znanstvene, politikantske i druge tekstove), believe not because it is your national belief, believe not because you have been made to believe from your childhood, but reason truth out, and after you have analyzed it, then if you find it will do good to one and all, believe it, live up to it and help others live up to it.

● U vrlo vrijednoj knjizi BITI YOGI, koju je Yoga Centar objavio u Zagrebu 2004., Swami Brahmajnanananda je preporučio i dvije izvrsne knjige o jednostavnom uzgoju zdrave hrane. Te odlične knjige su VRT BEZ MOTIKE (od Routh Stout) i REVOLUCIJA JEDNE SLAMKE (autor je Masanobu Fukuoka), a više o tim knjigama možete saznati na http://www.ekoherbalia.hr/proizvodi/strucno_popularna_literatura//3/10.html
U privitku/prilogu ovog e-maila imate prikaz nekih aspekata ekološke poljoprivrede. Tu ćete naći podatke o biljnim antibioticima, botaničkim pesticidima dobivenim ekstrakcijom nekih biljaka, pripremi i uporabi preparata bio-dinamičke poljoprivrede u skladu s učenjem Rudolfa Steinera (osnivač antropozofije), i mnogo drugih podataka od praktičnog značaja.

● Rade Stevanović i Dragan Vićanović su 1988. u Beogradu objavili knjigu IZVORI ZDRAVE HRANE, koja je praktičan priručnik o proizvodnji hrane bez upotrebe pesticida (bez insekticida, herbicida i drugih kemijskih preparata) i umjetnih gnojiva, a uključuje teme kao što je malčiranje, kozmobiologija, biodinamička poljoprivreda, biološki načini zaštite biljaka od bolesti i štetočinja itd.

U Hrvatskoj se i nadalje pojavljuju knjige srodne tematike, primjerice "Put permakulture" (Graham Bell), "Permakultura, vodič za početnike" (Graham Burnett), "Zeleni alati za održivu revoluciju" (Bruno Motik i Dražen Šimleša)...

● Industrijski način poljoprivrede osiromašuje tlo, monokulture pogoduju prekomjernom razmnažanju štetočinja (biljnih nametnika i sl.), veliki trgovački lanci nude nam hranu za koju ni ne znamo kako je točno napravljena, političari prodaju svoje demagoške vještine...

Intelektualci (znanstvenici, filozofi i njima slični) pak na osnovu trenutno poznatih činjenica donose zaključke u koje često toliko tvrdokorno vjeruju da su slijepi za više istine. Općenito, daljnji duhovni razvoj individue biva zaustavljen ako njeni lažni uvidi postanu njena religija. Stoga nije mudro prianjati uz vlastite logičke zaključke ni uvide iako su oni možda (s vaše iskustvene pozicije) djelomično točni.

● Jednostavnije rečeno, nema pravog napretka niti istinske sreće ako slijedite um. Um je racionalan i um je iracionalan. Postoji i ono što nadilazi um i, premda je transracionalno, ne kosi se s razumom. Nadiđite ideje "ja" i "moje", nemojte slijediti um pokušavajući udovoljiti svojim egoističnim željama.
Uvidjevši da smo si zakomplicirali život, neki mudri pojedinci vraćaju se jednostavnijem stilu življenja. Pojedini pojedinci s jakim duhovnim težnjama, uvidjevši da se u vanjskom svijetu ne može naći sreća, povezali su se u samodostatne spiritualne komune tj. organizirali su se u ašrame i slične duhovne zajednice.

● Primjerena/prikladna tjelesna aktivnost (koja podrazumijeva duboko disanje) i umjerena prehrana uravnoteženom i čistom hranom, punom vitalne energije, je neophodna za tjelesno zdravlje. Loša hrana ima puno toksina a malo hranjivih tvari i životne energije. Neki spiritualni aspiranti žive samo na čistoj vodi i integralnom beskvasnom kruhu (bez aditiva) ili dnevno pojedu svega šaku basmati riže i povremeno nešto orašastih plodova ili/i sezonskog voća. Ramakrišna Paramahamsa je spominjao sadhake kojji žive samo na riži i povrću poput jiwantija. Da bi mogli jesti malu/skromnu količinu hrane, osigurajte si kvalitetnu hranu, najbolje iz vlastitog vrta. Većina ljudi je svjesna da hrana utječe na psihičko stanje. Već ste vjerojatno vidjeli sljedeći video:
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=111:codex-alimentarius-video&catid=19:zdravi-i-aktivni&Itemid=120, a Vedran K. je napisao i ispravke mnogih netočnih informacija o Codexu alimentariusu:

http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=453:netone-informacije-vezane-za-codex-alimentarius&catid=19:zdravi-i-aktivni&Itemid=120

"Gospodaru, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja da donosim ljubav!
Gdje je uvreda da donosim opraštanje.
Gdje je nesloga da donosim Jedinstvo!"

● Pravilno integralno disanje čistog zraka punog prane (životne siline) je ključni faktor psihofizičkog zdravlja. Swami Narayanananda piše o tome u knjizi "Tajne Prane, Pranayame i Yoga-Asana", čiji prijevod upravo pripremamo za vas. Prana nije zrak ni kisik ali je prisutna u zraku i drugdje. Prana je suptilni zrak, s tim da je i kvaliteta fizičkog zraka bitna. Sve više ljudi je svjesno važnosti neba/atmosfere koja ih okružuje: http://www.val.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=922:tko-zaprauje-hrvatsko-nebo&catid=16:clanci&Itemid=93

Izdahnite ograničenja, rastvorite loše osjećaje. Udišite božansko svjetlo i orgazmičku silu. Bitno je da ste maksimalno svjesni strujanja daha dok radite pranayamu, jer svjesnost pojačava efekt pranayame. Većina ljudi će bolje osjetiti strujanje životne energije ako su im oči zatvorene, ali smijete prakticirati pranayamu i otvorenim očima (ako Vam tako više odgovara). Dok zadržavate dah, budite svjesni gdje je u vama životna energija najviše prisutna. To mjesto ne mora stalno biti isto; nije neobično ako vam se težište/mjesto na kojem je energija najzgusnutija (najviše koncentrirana) tijekom svakodnevne prakse premješta ili mijenja.

● Ljudskom biću treba i svjetla (http://sungazing-hr.org/znanostisungazing.html) i tame (http://www.universal-tao.com/TheDarknessReview/TheDarknessReview1.1.html#Why_are_these_practices_done_in_the). Međuigra suptilnog svjetla i tame (zastrtog svjetla) stvara životnu dramu iz kojih osobe uče određene lekcije i stječu manje ili više vrijedne životne pouke:

http://www.youtube.com/watch?v=ji5_MqicxSo

Ja također stalno učim...

● U nefizičke dimenzije, u nebo vašeg uma, možete uzletjeti kroz rad na snovima. Pored sustava rada na svjesnom sanjanju kojeg je 1980-ih razvio Swami Brahmajnanananda, postoje i mnogi drugi sustavi rada na svjesnom (lucidnom) sanjanju i astralnoj projekciji. Neki od njih mogli bi vam se učiniti prilično neobičnim:

http://dhcro.1talk.net/materijali-hakera-snova-prijevodi-f10/priea-hakera-snova-t19.htm

Međutim, prošireniji su oni načini rada na budnom sanjanju koji se trude prilagoditi mentalitetu običnog čovjeka. Evo primjera:

www.lucidology.com/102
http://www.youtube.com/watch?v=qOaNw4RedOU

● Ove jeseni dobili ste od Swamija Brahmajnananande nekoliko izuzetno značajnih e-mailova. Osobitu vrijednost za vaš duhovni razvoj imaju e-mailovi "RAMAKRIŠNA PARAMAHAMSA I KALI" i "SUNCE IZNAD OBLAKA", koji govori o Swamiju Vivekanandi i o nadilaženju depresivnih stanja. Krajem studenog imali smo vrlo moćan Mantra Intenziv Moći (MIM) i svi kojima je bitan spiritualni razvoj odlučili su doći. Nisu došli da bi dobili informacije (radoznalost je većina već odavno zadovoljila pa nisu više motivirani znatiželjom), došli su željni snage i inspiracije.

Swamiji je pročitao Vaše pismene izvještaje s tog Mantra Intenziva. Potvrdili ste mu da je slijeđenje njegovih uputa rezultiralo uspjehom. Hvala Vam! MIM je bio gozba na kojem se vaša duša nahranila neophodnim nutrijentima. Swamiji je uvjeren da će i u nadolazećim godinama vaša prehrana obilovati neophodnim vitaminima, mineralima i ostalim nutrijentima. Na MIM-u ste se nasitili minerala M (Mahašakti, mirna moć u akciji), vitamina S (spokojna snaga, dinamička sila iskrsnula iz smiraja) i sve vrijedne duševne hrane za dušu.

Neka vam je čestit/sretan Božić i sve najbolje u nadolazećim godinama!

A da ne bi ostalo samo na pukim željama, organizirali smo za vas Intenzive Prosvjetljenja (npr. http://www.yogacentar.hr/detalji_jednodnevni.html), Mantra Intenzive, Intenzive svjesnog sanjanja itd.. Pasivna želja je priželjkivanje koje se ne pretvara u akciju dok se iskrena namjera očituje kroz djela. Vanjski izraz težnje za Najvišim je kontemplacija i meditacija. Na Intenzivu Prosvjetljenja kroz kontemplaciju ćete otkrivati istinu o sebi, drugima, životu, Bogu... Umjesto da vam govorimo o istini, saami ćete iskusiti što je istina !

"Tko misli na mjesece, taj sadi travu.
Tko misli na godine, taj sadi drveće.
Tko misli na vijekove, taj gradi hramove.
Tko misli na vječnost, taj traži Istinu."

Molitva i tihovanje

1. Svakoga dana odvoji barem nekoliko minuta da mirno sjediš ne radeći ništa. Ne govori ništa. Ne miisli ništa. Jednostavno se otvori za Boga. Tako ćeš postati duhovno prijemčiv/a i steći naviku meditativnog poniranja u svenadilazeće Onostrano.

2. Kada misliš miisli -- te miisli su Tvoje molitve. Kada se moliš, služi se jednostavnim mentalnim slikama i riječima. Reci Bogu sve što Ti je na umu. Ne misli da se moraš služiti pobožnim frazama. Govori Bogu svojim vlastitim, običnim jezikom. On ga razumije. On je suština svega, On je i tvoja biit.

3. Imaj svete ciljeve i njeguj aspiraciju, težnju prema Cilju svih ciljeva. Moli se tj. misli uzdižuće miisli svakodnevno, pri svakodnevnom poslu, u tramvaju ili automobilu. Služi se sažetim/zgusnutim molitvama pri čemu možeš zatvoriti oči da bi se nakratko odvojila/o od svijeta i usredotočila/o na Božju prisutnost. Što to više budete činila/o svaki dan, bit ćeš bliže Bogu.

4. Nemoj uvijek tražiti nešto kada moliš. Ustvrdi kako si Božje blagoslove već primila/o i većinu vremena u molitvi zahvaljuj Bogu. To će te učiniti još receptivnijom/im za Najviše dobro. Bogu možeš zahvaliti tako što ćeš nešto učiniti za Njega, primjerice očistiti ašram ili kuću gurua.

5. Moli se s uvjerenjem da iskrene molitve osiguravaju Božju ljubav i zaštitu. Božansko sunce stalno sjaji i dobrima i zlima, ali se neki od nas skrivaju u tami. Bog nas već voli a našom ljubavlju prema Njemu otvaramo se da primimo Njegovu stalno zračeću ljubav. Bog je apsolutna istina. Bog je sveocean svijesti koji ne može biti ugrožen. Vječnoj Istini ne treba zaštita, ali nama treba utočište u Vječnoj Istini.

6. Nikada u molitvi ne zahtijevaj od Boga zlo za ljude koje ne voliš i loše su se ponijeli prema tebi. Ogorčenost je najjača sila koja ometa duhovnu moć. Prvo oprosti onima kojima zamjeraš, zatim zanemari ("zaboravi") na njihove grijehe/greške posvetivši se vlastitom samousavršavanju.

7. Uvijek pokazuj spremnost da prihvatiš Božju volju. Traži štogod želiš, ali uvijek budi voljna/an prihvatiti što će Ti Bog dati. To može biti puno bolje od onoga što si tražila/o. Traži svjesnost da vidiš/znaš najbolje. Traži savjesnost da osjetiš što je najbolje da činiš sada. Traži mudrost i snagu da učiniš stvari na Božji način.

8. Vježbaj stav prepuštanja svega u ruke Swevišnjeg Boga. Traži sposobnost da učiniš najbolje što možeš i s povjerenjem prepusti rezultate Bogu. Ime i zvuk Swevišnjeg je zgusnuta molitva odnosno Mantra; stekni naviku ponavljanja GuruMantre (MokšaMantre) te utišaj um...

http://www.youtube.com/watch?v=Wdx5nGphnAI

Pitanje:

Dragi Brahmajnana!

"Moć podsvijesti" od Murphya sam davno čitao i vrlo je lucidna knjiga...Ima samo jedna dilema.

Kome vjerovati....mislim na duhovne učitelje? Ramana Maharši je decidiran u tvrdnji da je sudbina (prarabdha karma) nepromjenjiva i da na nju ne možemo utjecati svojom slobodnom voljom odabira. Sloboda nam se odnosi samo na to kako ćemo reagirati na događaje koje smo si već unaprijed odredili za ovu inkarnaciju. Iz bazena Sanćite (sveukupne nagomilane karme), Bog odabire onu prarabdhu (kombinira iz već nakupljene hrpe Sanćita karme), koja će nam biti optimalna za tu inkarnaciju i naš put oslobađanja od cjelokupne karme.

Dakle molitva za ispunjenje nekih želja u bilo kom smislu bi prema toj doktrini bila uzaludna, osim što bi nam možda podgrijavala nadu.
Ako u molitvi tražimo nešto što nas ionako ide u našoj prarabdhi, tada ne treba moliti, a ako nas to ne ide u ovoj inkarnaciji tada molitvom samo podgrijavamo lažnu nadu.

Ja sam se prepustio (predao) Bogu, jer On najbolje zna što je za mene u određenom trenutku evolutivno. Naravno da još postoji pokoja želja, ali svijest o Božjoj volji mi daje spokojstvo.

Ad Maiorem Gloriam Dei ! Z.Z.

Odgovor:

Dragi Z.Z.,
ja sam čitao prijevod knjige "Moć vaše podsvijesti" početkom 80-ih, prijevod prof. Vesne Šestak, glazbenice (operne pjevačice i klaviristice) koja mi je u svom stanu u Zagrebu pokazala svoju ogromnu privatnu biblioteku knjiga uglavnom ezoterične tematike. Dobra je to knjiga za početnike. Osobito za one ljude kojima je život puko preživljavanje, borba za opstanak. Jedno je kad se kukavica boji ući u životnu borbu, a drugo je kad se neustrašiva i moćna osoba vlastitom voljom povlači iz vrtloga života.

Obična/neproduhovljena osoba mora naučiti sebi dati komandu (zapovijed, naredbu, sankalpu). Mora se istrenirati u aktivnoj predanosti, treba naporno prakticirati voljnu yogu. Kod početnika bi tobožnje prepuštanje Božjoj volji bilo puka izlika za lijenost. Jedno je kad se nepročišćeni ljudi prepuste toku (liniji manjeg otpora) kao prasac valjanju u blatu, a drugo je kad se sannyasin (koji je raširio svoja jedra za vjetar Božje Milosti) prepusti kao listić na vjetru.
Moramo prihvatiti postojeće stanje da bismo mogli mijenjati ono što je moguće promijeniti nabolje. Afirmacije dovode do subjektivne promjene, mijenjaju način našeg gledanja na stvari ali ne nužno i objektivno stanje stvari. Ako nešto percipiramo ružičastim, ne znači da ne postoji i tamna strana toga. Ipak, ako koristim jednu stranu stolice za sjedenje, ne smeta me što sam svjestan postojanja naličja. Ako mislim na ukusnu hranu, moj želudac ipak živne -- očito je da misao izaziva i fizičke, fiziološke tjelesne promjene. Očito je i da su raspoloženja zarazna.

Imamo slobodu da našu pažnju usmjerimo na što god želimo. Imamo slobodu da stvaramo mentalne koncepte, da mislimo miisli. Možemo se istrenirati da prestanemo misliti, sposobni smo nadići umovanje.

Objektivni izbor nam je sužen, slobodna volja da mijenjamo našu fizičku sudbinu nam je trenutno ograničena: Možemo birati igračke samo iz one kutije s igračkama koja nam je ponuđena. Krava zavezana za drvo može se kretati samo u ograničenom krugu i ne može pasti travu izvan njenog dosega.
Imamo nešto malo slobodne volje, i, ako je ne zloupotrijebimo -- imat ćemo još više slobode. A najveću slobodu imat ćemo kad naša volja/želja bude isto što i Volja Svevišnjeg Boga. Zapravo, tada više ni neće biti ega koji bi birao. Ili, možemo reći da je naš ego izabrao da nestane. Iako ego ne može uništiti saam sebe nego je zapravo i to Božja volja, ili bolje rečeno -- Božja milost. I nastajanje i postojanje i nestajanje ega je privid.

Svijet dualnosti, svijest vremenosti (promjena) je vrlo realna iluzija. Apsolut je osnova relativnih svjetova: promatrača i promatranog (imena i formi postojanja: vremena/prostora, energije/mase i svih njihovih modifikacija). Totalno prosvijetljeni pojedinac, individua koja se pretopila s apsolutnom sviješću, više ne donosi mentalne odluke jer bi svaka njegova=njezina mentalna odluka značila pad u relativni svijet ego-igrica. A kada božansko biće donese odluku, takva odluka je ujedno i ostvarenje: Neka bude tako! I, bez vremenskog intervala, bi tako! Samo što je na relativnom planu prošao ili će proći određen vremenski interval da se formira vremenski trenutak i prostor za očitovanje/manifestaciju takve (nadumne) odluke.

Beskrajna i bezoblična nesupstancijalna svijest je kao neograničeni prostor koji može poprimiti različita imena i razne forme. Ta se svijest uobličila u svemir i u isto je vrijeme bezoblična i neovisna od formi tj., oblici (strukture svijesti unutar svijesti) je ne ograničavaju stvarno. Pa ipak je činjenica da proživljavamo iluziju kao stvarnu: imamo osjećaj zasebnog "ja" jer ego-idejom (naviknuti da mislimo "ja" i "moje") prividno ograničavamo saami sebe.
Pax vobiscum... Dominus vobiscum! Pozdravlja vas Swami Brahmajñanananda!

"Da bi dobila/o ono što nikad nisi imala/o, moraš uraditi nešto što nikad nisi". Kada Bog uzme nešto od onoga što stežeš u rukama, On te ne kažnjava, nego jednostavno otvara tvoje ruke da bi primile nešto bolje. Koncentriraj/saberi se na ove poruke. "Božja volja te nikada neće odvesti tamo gdje te Božja Milost ne može zaštititi."

http://www.youtube.com/watch?v=LLperaX6Q3A

Moderna Frankenwheat vs. neolitička Eincorn pšenica

Postoje razne metode genetičkog modificiranja pšenice, kukuruza i drugih jestivih biljaka. Nisu samo GMO (potencijalna) opasnost po naše zdravlje, nego to u određenim slučajevima mogu biti i "obični" hibridi/križanci. Promjene određenih gena pšenice (ili neke druge biljne vrste) može itekako utjecati na naš trbušni mozak, pa i na gornji mozak i naše stanje uma. Eincorn pšenica (Triticum monococcum) je jednozrna pšenica, pir jednozrnac ili sitni pir/prapšenica. Frankenwheat je biogenetički hibrid Einkorn pšenice.

Pišući o tome kako su pšenica i druge žitarice zdrava hrana, mislio sam uglavnom na starinske sorte kao šti je sitni pir jednozrnac i kamut. Stara sorta pšenice "Einkorn" (Triticum monococcum) prema nekima je kultivirana možda još prije 10500 godina i ona postaje sve popularnija među osvještenijim ljudima jer je zdravija, odličnog okusa, bogatija je kvalitetnijim proteinima i nekim mineralima i drugim vrijednim nutrijentima od Frankenwheat pšenice, vele da ima osam puta više antioksidanata od uobičajenih vrsta moderne pšenice, lakše se probavlja, bolje uspijeva i na tlu slabijeg kvaliteta, ne zahtijeva gnojidbu...

Gluten je naziv za pšenične proteine koji se sastoje iz dviju glavnih grupa: glijadina i glutenina. Sigurno ste već čuli da patuljasta pšenica, koja se uzgaja zadnjih 50 godina, ima drugačiju kvalitetu i vrstu glutenskih bjelančevina te puno veći sadržaj posebnog tipa ljepljivog pšeničnog proteina koji potiče nastanak celijakije, stvaranje autoimunih protutijela, oštećenje sluznice crijeva, daje povoljnu podlogu za crijevne infekcije i razne druge boleštine.

Glikoproteini ili lektini su zapravo kombinacija šećera i bjelančevina/proteina. Lektini su ljepljivi proteini prisutni u raznoj hrani (žitaricama, grahu, sjemenkama...), a izo-lektin pšeničnih klica aglutinin (Wheat germ agglutinin, WGA) je također poznat kao čimbenik/faktor u nastanku celijakije i drugih zdravstvenih smetnji.

Genetičkim istraživanjima 1960-ih i 1970-ih godina proizvedena je nova vrsta pšenice koja sadrži posebni tip proteina glijadina koji preko opijatnih receptora u mozgu stimulira naš apetit i potiče nas na prejedanje i debljanje. Tijekom probave, bjelančevine moderne pšenice se pretvaraju u posebne kratke proteine (polipeptidi zvani eksorfini ili gluteomorfini) koji krvotokom stižu do mozga gdje se poput endorfina vežu se na opioidne receptore u mozgu, što stvara ovisnost, a može potaknuti i pojavu takvih problema kao što je autizam (kojem po svemu sudeći doprinose i neka cjepiva te pijenje klorirane vode) i shizofrenija.

Postoje tradicionalne sorte pšenice (uravnotežene hranjivosti i visoke kakvoće) koje pogoduju našem zdravlju, ali ih neki smatraju ekonomski neisplativima jer obično imaju manji urod i teže se koriste u pekarskoj industriji jer ne sadrže toliko ljepila da imate osjećaj kao da žvačete žvakaću gumu kad prožvačete zrnje. Zato neki agro-ekonomisti preferiraju suvremenu komercijalnu korporacijsku verziju pšenice koja sadrži po zdravlje štetni super-škrob, štetni super-gluten i druge štetne super-proteine.

Moderna patuljasta pšenica sadrži vrlo visoke razine posebnog škroba koji se zove amilopektin A (super amilopektin prikladan za tov). Dvije kriške kruha od cjelovitog pšeničnog brašna takve pšenice će povisiti šećer u krvi više nego dvije žlice stolnog šećera. Tako da vas sada neće baš spasiti što jedete cjelovitu Franken-pšenicu umjesto bijelog brašna od Franken-pšenice.

Danas uglavnom jedemo moderne žitarice koje se po sastavu uvelike razlikuju od prirodnih žitaricama naših baka (kao što je recimo spelta/krupnik) i koje uz moderni stil življenja doprinose razvoju pretilosti, dijabetesa, bolesti srca, zloćudnih tumora (kao što je rak), demencija (kao što je senilnost), depresija i raznih drugih bolesti. Izbacite iz prehrane bijeli/rafinirani šećer, rafinirani škrob, industrijski prerađene (umjetne) masnoće i sve sumnjive žitarice na dva-tri mjeseca, pa sami procijenite osjećate li se nakon toga bolje. Sada, sjetimo se tko smo, "gdje" smo, odakle "dolazimo", i kuda "idemo".

Autor maila: Swami Brahmajnanananda, Yoga Centar Zagreb, 2009.